Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kristina05121998

Marketing

MOJ SVETI KRIŽ LJUBAVI


KRISTINA - Naše zlato (05.12.1998. 10:20 h - 24.04.2008. 13:10 h)
(Snimljeno za Božić 2007. g.)


Svako ljudsko biće pri dolasku na ovaj svijet, donosi svoju sudbinu, a ljudske sudbine u dragom Bogu neumorno pišu svoje životne priče, romane, o svima nama na ovome svijetu, tako pišu i o meni i mojoj obitelji, kako one dobre i vesele, tako i one bolne i žalosne.
Od svih mojih životnih priča je najsvetija ona o kojoj ću kratko pisati, ta je nažalost bolna i žalosna-TRAGIČNA, to je moj sveti križ ljubavi, moja djevojčica Kristina, koju mi je dragi Bog iz ljubavi podario, moj Anđeo čuvar, a ova priča je upravo o njoj i mom životu nakon njenog odlaska u život vječni.
Dragi Bog obdario me je svojim svetim blagoslovom dana 05.12.1998.g., je rođena moja draga Kristina, u mojoj obitelji kao treće od četvero djece. Bio sam presretan. Kristina je po prirodi bila vrlo razigrano i veselo djete. U petoj godini života, njeno veselo i bezbrižno djetinjstvo prekinula je vrlo opaka bolest.
Igru i druženje sa svojim sestrama i bratom, svojim vršnjacima i djecom u vrtiću zamjenila je okrutna stvarnost, dugi bolnički hodnici i polumračna “mala“ soba dječije bolnice „Zagreb“. Dana 16.06.2003.g. dijagnosticiran joj je zloćudni tumor kosti (sarkom ewing pnet).
Kroz mukotrpan period liječenja koje je započeto u Zagrebu, u bolnici za dječije bolesti „Zagreb“ na odjelu onkologije, a nastavilo se u Splitu u KBC Split na pedijatriji, odjelu dječije hematoonkologije. Četri puta je operirana, primila je trideseti tri kemiterapije, kroz mjesec dana zračenje, na litre krvi, plazme i ostalih preparata koji su je održavali na životu.
Tijek liječenja se pratio na najsuvremenijim uređajima za praćenje takve vrste bolesti u medicinskim centrima u Zagrebu, Klagenfurtu i Gratzu.
Nakon pet dugih godina liječenja, ispaćeno tjelo naše djevojčice nije se više moglo boriti sa opakom bolesti, a vjerujem da je dragi Bog rekao:“Kike gotovo je, tvojim mukama je kraj, obavila si svoje poslanje, darovala si svojim roditeljima ljubav koju su ti ljubavlju uzvraćali,
i doživjeli svoj sveti križ ljubavi“.
Naša Kristina se preselila dragom Bogu u život vječni dana 24.04.2008.g. u 13:10 sati. Toga dana i sata sam osjetio ogromnu tugu koja se prožimala mojim bićem do bola.
Kristininim odlaskom, u ogromnoj praznini života, slomljen od tuge i bola, razmišljao sam o životu, o njenom odlasku.
Njenim odlaskom, moja životna iskustva i promišljanje o životu su dalekosežnija. Vjerujem da je i to Božje nadahnuće jer zapravo sve što radimo na ovome svijetu proizlazi od Boga. On je ljubav i dobrota koja nas prati u životu i daje nam snagu za dalje.
Slijedom tih promišljanja, moj pogled i stav na život je uvijek jednak, tj. da pozitivno gledamo na život i ono što nam život donosi sa sobom, ali da uvijek nastojimo biti bolji, da pomažemo jedni drugima na taj način kao da pomažemo i svojim članovima obitelji, jer tako slijedimo Božji nauk.
Iz ljubavi, trpnje, tuge, bola, suza u mojoj duši i srcu javila se jedna poruka, da učinim nešto humano, da ja „mali čovik“ pokrenem humanitarnu akciju. Da pomognem teško oboljeloj djeci koja se liječe od malignih bolesti na dječijem odjelu hematoonkologije KBC Split.
Tu poruku,taj osjećaj kojeg sam doživio sam osjetio kao da je to Kristinina želja, kao da mi ona šapuće “Tajo, pomozi im“, pomozi da ta teško bolesna djeca proživljavaju manje boli.
Slijedom razmišljanja i događanja u mojoj duši i srcu, tu istu misao ispričao sam svojoj supruzi Rosi koja me je podržala u tome kao da je i ona željela isto.
Obratili smo se glavnoj sestri na dječijem hemato-onkološkom odijelu KBC Split, dragoj i plemenitoj osobi, gospođi Snježani Krpeti jer smo znali da će nam ona o tome najbolje reći što je napotrebnije kupiti tom odijelu, a što je najdirektnije vezano uz brže i bolje liječenje djece na tom odijelu, mada smo znali da im je svaka pomoć pri kupnji takvih aparata, opreme i drugih potrepština potrebna i dobro došla.
U tom trenutku je bilo najpotrebnije kupiti jedan uređaj za brzu dijagnostiku krvne slike, automatski hematološki analizator, Sysmex POCH-100i.
Kod pokretanja humanitarne akcije prisjećao sam se djece koja se liječe od malignih bolesti. Djece koja su se liječila u onom vremenu kada se liječila i moja djevojčica Kristina i njihovih roditelja koji su također isto kao i ja i moja supruga živjeli u jednom grču života, i osmislio sam način pokretanja humanitarne akcije.
Kontaktirali smo kulturno-umjetničko-športsku udrugu „Lovreć“ iz mog rodnog Lovreća, da nam pomogne podijeliti letke prilikom ljetnih druženja Lovrećana tj.“Lovrećkog lita 2008.g.“, što su i obavili.
Za pomoć dijeljenja letaka i skupljanje novčanih sredstava smo se obratili župnicima sela općine Lovreć: Studenaca, Medova Dolca i Lovreća. Također smo kontaktirali svojih nekoliko prijatelja i rodbine koji su nam pomogli prikupljati donacijska novčana sredstva, i u periodu od dva mjeseca smo prikupili 23.910,00 kn.
Prikupljena novčana sredstva tada nisu bila dostatna za kupnju navedenog uređaja.
U dogovoru sa glavnom sestrom odjela prenamjenili smo novčana sredstva.
Kod tvrtke MED i LAB d.o.o smo kupili dva nova infuzomata, koji su također vrlo potrebni ovome odijelu.
Isti infuzomati su proizvod Njemačke tvrtke „BRAUN“ koji su sa popustom dobavljača od 7.000,00 kn.plaćeni ukupno 23.180,00 kuna.
Po kupnji tih dvaju aparata u duši sam osjetio veliko zadovoljstvo i nadam se da sam barem malo pomogao toj djeci, a istovremeno sam osjetio i želju za kupnjom uređaja Sysmex POCH- 100i za koji smo i krenuli sa humanitarnom akcijom.
Objavom članka o navedenim događanjima u listu Slobodna Dalmacija od dana 18.11.2008.g. zapravo smo nastavili sa humanitarnom akcijom za prikupljanje novčanih sredstava za spomenuti uređaj.
U tom pogledu list Slobodna Dalmacija tj. njeno rukovodstvo mi je dalo podršku na kojoj im odajem svoje poštovanje i zahvalnost kao i drugim medijima i njihovim djelatnicima.
Na objavljeni tekst iz navedenog lista odgovorili su naši sugrađani Splićani, naši sumještani Lovrećani, naši prijatelji, institucije, nepoznate osobe, jednom riječju ljudi dobra srca. Svi oni uplaćivali su svoje donacije na račun KBC Split, broj:2330003-1100057647, donacijski konto Dječija hematoonkologija, humanitarna akcija supružnika DUŠANA I ROSE PETRIČEVIĆ I PRIJATELJA, s pozivom na broj: 07-303-1 u čiju svrhu je aktiviran.
Kroz mjesec i pol dana smo prikupili novčana sredstva i kod tvrtke MES d.o.o. kupili navedeni uređaj Sysmex POCH-100i koji je plaćen 67.252,50 kn i bar kod čitač koji je plaćen 1.954,59kn.
Uređaj je na dječji odjel dopremljen 23.12.2008.g. U tom trenutku imao sam osjećaj kao da je isti uređaj moja Kika, moj Anđeo izmolila kod Boga i poslala ga dječici na odjel pred Božić, pred rođenje maloga Isusa. Proradile su mi emocije, bio sam veseo i tužan, pomješali su se osmijeh i suze, toj dječici i tom odjelu to je ustvari bio Božićni dar s neba.
Kod tvrtke MEDICOM d.o.o. odjelu smo kupili aparat DASH 2500 s pedijatrijskim priborom tj.monitor za promatranje vitalnih znakova života (puls,disanje tlak) koji je plaćen 36.587,80kn.
Kod tvrtke za aluminijsku bravariju ALFE BERINOVAC d.o.o. smo na odjel naručili i ugradili dvoja ulazna aluminijska vrata sa centralnim zaključavanjem koja su sa popustom tvrtke od 3.510,00 kn plaćena 9.991,80 kn.
Kod tvrtke PERAN i dr. iz Splita smo naručili i ugradili video nadzor marke SANYO,četiri color kamere na oba dvoja ulazna vrata odjela i u dvije sobe, sa centralnim monitorom i digitalnim snimačem koji su sa ugradnjom plaćeni 14.274,00 kn.
Također smo kod iste tvrtke PERAN i dr. naručili dva parlafona na obadvoja vrata, jedan su nam poklonili, a drugi i ugradnja obaju su plaćeni 3.730,03 kn.
Kod tvrtke MED i LAB d.o.o.smo naručili jedan „BRAUNOSTAT U“-stalak za infuzijsku punpu,koji je plaćen 3.538,00 kn.
U trgovačkom centru „NINA Promozione“ smo naručili keramičke pločice i ostale ugradbene materijale vezane uz renoviranje dječijih WC-a na odjelu.Voditelj istog centra nam je dao popust na kupljenu robu od 25% i uključio se u humanitarnu akciju dodatnim popustom od 10% tj.661,26 kn tako da su pločice i ostali materijali ukupno plaćeni 7.320.17kn.
Kupovinom navedenih aparata i uređaja za spomenuti odjel u meni se javlja još veća želja da i dalje pomažem ovoj djeci koja se liječe na navedenom odjelu.

U ovom trenutku nastavljam sa humanitarnim aktivnostima za kupnju uređaja naziva „MIKROBIOLOŠKI LAMINARNI ZAŠTITNI KABINET“, koji se koristi kod pripremanja kemoterapija, cijena uređaja iznosi: 83.594,40 kn.

Konačan cilj mojih humanitarnih aktivnosti vezano uz sve navedeno je taj, da i ja uz Božju pomoć, i pomoć ljudi dobra srca, pridonesem da dječji odjel hematoonkolgije KBC Split po svojoj opremljenosti dosegne europske uvijete, tj.da djeca koja se liječe na njemu imaju udobniji boravak.
Dragi prijatelji, svi Vi, koji budete čitali ovu tragediju moje obitelji i osjetite potrebu pomoći ovu humanitarnu akciju, upoznajte Vaše prijatelje s njom i pozovite ih da se uključe. Da pomognu, kako bi se nemoćna i bolesna djeca koja se liječe na njemu bolje liječila, kako bi im boravak na odjelu bio barem malo manje stresniji.

Vaša donacijska novčana sredstva možete uplatiti na žiro račun KBC Split, broj:2330003-1100057647, otvorenog kod Splitske banke.
Naziv donacijskog konta: Dječija hematoonkologija, humanitarna akcija supružnika DUŠANA I ROSE PETRIČEVIĆ I PRIJATELJA.
Poziv na broj:07-303-1.

Uzdamo se u Božiju pomoć da ćemo prikupiti navedena novčana sredstva, da će utjelovljeni Bog uslišiti naše vapaje, da nijedan roditelj više ne osjeti ovakvu bol zbog gubitka djeteta, kakvu ja i moja supruga osjećamo.


Ovim putem se zahvaljujemo svim medicinskim timovima koji su liječili našu Kristinu i onim dobrim ljudima koji su kroz njeno liječenje bili s nama. Koji su nam pružili svoje prijateljstvo i iskazali suosjećaj, koji su nas hrabrili, neću ih sve navoditi da ne bih nekoga izostavio.

Doživjeli smo veliku iskazanu ljubav put naše Kike od svih medicinskih sestara, onih sa onkološkog odijela iz Klaićeve bolnice u Zagrebu, onih iz dječje kirurgije i JILD-a KBC Split. Hvala im.
Posebno veliko HVALA sestrama na hemato-onkološkom odijelu KBC Split, želim ih po imenu spomenuti: Volgi, Snježani, Ivoni, Lini, Leni, Matei, Nevenki, Iriski, Željki, Vanji, Jeli i Mariji koje su ostavile upečatljiv trag ljubavi, pažnje i brige za moju Kiku i svu djecu koja se liječe na tom odjelu. Neka ih čuva njihov i naš Anđeo čuvar.


Ovom prigodom upućujem svoju veliku zahvalnost i poštovanje svim donatorima, ljudima dobra srca, koji su svojim dobrovoljnim novčanim prilozima i darovima ljubavi podržali našu humanitarnu AKCIJU SUPRUŽNIKA DUŠANA I ROSE PETRIČEVIĆ I PRIJATELJA, i u vremenskom periodu od dana 20.07.2008.g. do dana 01.12.2009.g. prikupili iznos od 172. 926,30 kn.


Image Hosted by ImageShack.us
Kristalno Srce na dlanu.

Humanitarna akcija supružnika Dušana i Rose Petričević i prijatelja dobitnik je nagrade Ponos Hrvatske 2009. godine kojom je osbno priznanje dobio Dušan Petričević 06.12.2009. godine u HNK Zagreb.
Više o ovoj nagradi i dobitnicima možete pročitati na ovoj adresi http://www.ponoshrvatske.hr/



Moja biografija.


Rođen sam u Lovreću, dana 06.listopada,1963.godine u hrvatskoj, seljačkoj, katoličkoj obitelji pok. Mate i pok.Marije rođene Milinović kao peto od njihovih sedmero dijece.
Oženjen sam suprugom Rosom (rođ.Kamber), sa kojom imam četvoro djece, tri djevojčice i jednog dječaka.
Jedna djevojčica od njih, Kristina u desetoj godini je preminula i preselila se u život vječni dana 24.travnja, 2008.g., sa obitelji sam nastanjen u Splitu.
Osnovnu i srednju školu sam pohađao u Lovreću te građevinsku u Splitu.
Do početka Domovinskog rata bio sam zaposlen u splitskoj građevinskoj tvrtci „Peristil“.
Na stoljetnu težnju hrvatskog naroda i nedosanjanom snu mnogih naših predaka o svojoj samostalnoti, o stvarnju neovisne Hrvatske države, osjetio sam poziv svoga srca da budem među prvima koji vole svoju Domovinu Hrvatsku.
Dragovoljno se uključujem u prvu borbenu postrojbu nove Hrvatske Demokratske vlasti“Prvi Hrvatski Redarstvenik“05.08.1990.godine.
U ratu ostajem do 31.12.1995.godine, tj.do kraja rata kada zbog ratnih trauma i oboljenja odlazim u invalidsku mirovinu kao HRVI sa činom Narednik.



Dušan Petričević, Ponos Hrvatske 2009.g.

Moje humanitarno djelovanje:

Za detaljne informacije o nastavku mojih humanitarnih aktivnosti možete se informirati na mome blogu:
http://kristina24042008.blog.hr/

Na internetskim stranicama:
WWW.24 sata.hr.newws/ ponos hrvatske Dušan Petričević
http://WWW.ponos hrvatske.hr/
ili na broj mob: 098/170 2815 Dušan Petričević, tata Kristine Petričević.

Split,23.01.2011.g.


Dušan Petričević
PRVIH HRVATSKIH REDARSTVENIKA br. 18
21000 SPLIT
E-mail: dusan.petricevic@st.t-com.hr
Mob: 098/170-2815
Tel: 021/382-746






Post je objavljen 16.09.2009. u 16:48 sati.