Ležim u krevetu
misli mi lete daleko
pitam se, pitam ja
voli li to mene netko.
Ma pitati se ne trebam više
moje misli samo za Opakim vrište.
Gdje taj opaki nadimak nađe
kada mu srce i dušu Anđel dade.
Nije bitan opak nadimak
već je bitan anđeoski smješak,
a taj smješak prati mene noću - danju,
sve dok ne utonem u lagan san
i sutra mi dođe novi dan.
Post je objavljen 16.09.2009. u 08:21 sati.