Čelsa je jedno vrijedno djevojče. I talentirano. I opet, vrijedno nadasve. Pravo Istrijansko čeljade. I... ponekad tako smiješno naivna i prokleto nestrpljiva. I ima neke svoje zujke, ali, uglavnom, draga mi je radi svega toga što jest. Možda najviše radi toga što je alergična na laži u sebi. I jer moooora stvari otvoreno i časno postaviti na svoje mjesto, cijena joj nije bitna.
Ove zime je ostavila muža. Ne zna ni sama zašto. Mrštila se kad je spominjala seks s njim i sve te godine silne. Rekla je da želi probati sama, da mora odrasti i znati brinuti sama o sebi i da ne želi da je netko stalno vodi za ruku. I da želi biti usidjelica kao ja. Bila mi je smišna, malo. Nitko normalan si to ne bi poželio, jer je samo po sebi glupo poželjeti nešto što ni ne znaš kako izgleda. A nije mi se nikad činila glupom, samo ponekad djetinje naivnom. Osim toga, već je imala ljubavnika, više mi je izgledala kao da želi nešto novo i uzbudljivo, slobodu i avanturu...a to nije ono što je govorila. Izgledala mi je da baš ne zna, ni što želi, ni što govori. Bilokakobilo, hrabro je, i bez skrivanja i zamajavanja, priuštila sebi jedno ljeto puno slobode i izlazaka.
Na jesen se je vratila mužu. Zato jer joj je ostavio otvorena vrata i nije htio odustati od nje, zato jer mu taj, neki tamo, nije značio ništa, kao ni neke druge avanturice prije njega i zato jer je to...to je ta Ljubav, valjda...
Rekla je, prvo, da su opet profunkcionirali iako ne žive zajedno, i na kraju...vratila se doma. I još mi otkrila kako je shvatila da, ustvari, ne želi biti sama, i da ne može kriviti druge za to kako se ona osjeća, i da je samo ona odgovorna i zaslužna za svoje tuge, radosti i ine mušice, i da ne može očekivati od drugih da ju učine sretnom i zadovoljnom, jer da to je glupo i tako to ne ide. Ali da je ipak sve ono trebala učiniti samo da skonta kako svijet funkcionira. I da je presretna jer se može mijenjati i iznova upoznavati i pritom imati nekoga tko je rado tu kraj nje i čvsto drži njezinu ruku.
E, da.
Post je objavljen 16.09.2009. u 00:05 sati.