plamen cvijet na mom stolu gori
hrabrosti je miris drag
kao žena
zadnja ruža
ushitom se bori
njena borba nema rame
suvišna je u samoći
najljepše su uvijek same
trnje boli zbog nemoći
ona stoji sve to mirno gleda
dok ruše joj se cijeli svjetovi
vremena nema da se preda
jer čekaju je novi letovi...
Post je objavljen 15.09.2009. u 20:01 sati.