Danas sam zaključila da je Hrvatima jako dobro. Ja ne razumijem zašto se mi žalimo i cvilimo da nam je loše? Svi nešto prigovaraju da imamo velike poreze, da se ne može živjet, da je sve skupo... bla bla. Svi s kojima sam pričala zadnjih mjeseci o politici, ali doslovce svi su se na nešto žalili. Svi žele promjene, svi žele da se nešto dogodi, svi nešto žele...
A nitko da bi guzicom mrdnuo.
Bila sam danas na trgu bana Jelačića ravno u 16:00 sati. Po mojoj procjeni se pojavilo maksimalno 500 ljudi (i to sam puno rekla). To je bilo otužno, nemam druge riječi za to. Slikala sam s mobitelom, ali tehnologija iz meni nepoznatih razloga odbija suradnju, pa vam ne mogu pokazati...
Argumenti da su sindikati razjedinjeni i da je to sve skupa loše organizirano ne priznajem. I studenti su bili (i još uvijek jesu) razjedinjeni, pa su organizirali dva veoma uspješna prosvjeda kojima su postigli neke ciljeve. Ako nam je svima skupa loše i ako nas kolektivno jebu u zdrav mozak, jel' bitno tko organizira prosvjed? Jel bitno dal' su to Pero i Barica ili Marta i Ivica? Očito jest.
Argument da je danas radni dan i da se prosvjed ne organizira radnim danom ne priznajem. A kada bi ga trebalo organizirati? U subotu? U nedjelju? Da već vidim da će se netko odreći svog slobodnog vremena zbog nekih viših ciljeva (budimo realni). Prosvjed je bio u 16 sati, a budući da većina ljudi radi ujutro, mogli su doći kasnije. A gdje su umirovljenici (imaju besplatnu tramvajsku kartu, dakle cijena je samo malo dobre volje)? A gdje su studenti (predavanja još nisu počela, i ja isto učim za ispite, štoviše imam ga prekosutra, ali to me nije spriječilo da odem do trga koji mi nije baš pod nosom)?
Argument da je padala kiša i da je loše vrijeme ne priznajem. Jer nije padala kiša i nije bilo loše vrijeme.
Dakle, očito je da sve super funkcionira u ovoj banana republici, jer ako sve skupa zbrojimo u svim gradovima možda se skupilo 2000 ljudi. Dakle, imamo 2000 nezadovoljnih na 4 i pol milijuna. To bi ugrubo bilo oko 0,04%. Statistički gledano to je zanemarivo. Neka me netko ispravi ako sam u krivu.
I neka mi samo netko proba reći da mu je loše. I neka se samo proba žaliti. I neka se samo usudi reći da se teško živi. Jesi probao nešto promjenit?
Jel sve mora biti na pladnju? Nitko se neće izboriti za nas ako se sami ne izborimo za sebe.
Tužna sam i razočarana.
A sad me ispričajte idem učiti, učiti i samo učiti, jer prosvijećen narod je slobodan narod.
Post je objavljen 15.09.2009. u 18:41 sati.