Prvo bih se želio ispričati porijeklom britanskoj skupini Supertramp što sam za naslov ovog teksta jednostavno preveo naslov njihovog četvrtog albuma Crisis? What Crisis?
No namjera mi je sasvim suprotna od one koju prikazuje omot dotičnog albuma. Na njemu je prikazana bezbrižna osoba koja nimalo ne haje za krizu koja je naočigled okružuje. Ja, naprotiv, želim govoriti o onima koji su odjednom otkrili krizu kao slamku spasa.
Riječ je, naravno, o vrloj Vladi Republike Hrvatske. Nakon desetljeća izvlačenja na rat, četnike, Srbiju i sličnu žrtvenu stoku sitnog zuba, Vlada je morala izgovore za propast države hitno pronaći u nekom drugom odgovornom entitetu. (Jer, razumije se samo po sebi da ga mora biti nemoguće naći u onom neodgovornom!) Jer su četnici, iskreno govoreći, danas tako out, osim naravno za tomsondžije gena kamenih. I kad je svijet počeo brujati o nekoj tamo krizi, Vlada se veselo uhvatila za ruke i zaplesala pobjedničko kolo oko svog totema. Novi krivac bio je tu: ta neka kriza, što li već. Jedino je nepodoban pojam »kriza« zamijenjen bezobličnijim »recesija«. Jer. zamislite si vi to samo, »kriza« bi mogla, ne daj bože koji štitiš Hrvatsku, značiti da možda u državi postoji i politička ili kakva druga kriza. Dok recesija ne znači ništa od toga. Takva zamjena pojmova je jako praktična: Vlada ima krivca za vlastitu nesposobnost i neodgovornost, a da u nju samu nitko ne može posumnjati.
Dobro, nitko osim onih koji imaju sposobnost mišljenja
(Svima neupućenima u političke prilike Republike Hrvatske i njezinih susjeda kao obvezatnu lektiru toplo preporučam strip Ljubav + smrt
Ana & Nepa, izdanje Kondora iz Lipovljana iz 1990. godine. U njemu ćete pronaći njihov precizan politički program. Spomenut ću samo riječi generala Jovana Arsavalla, predsjednika Jovanije – uz nju su u stripu obrađene još i Voyland i Gregullia – izrečene na državnoj televiziji: »Od sutra, naša mila Jovanija imaće samo I ligu u fudbalu, jer je nelogično da u ovako srećnoj i razvijenoj zemlji postoji bilo šta drugorazredno... Na ovom stupnju razvoja jovanijski građanin zahteva da sve u zemlji bude prvoklasno! Jer bi drugačije neko mogao pomisliti: kod nas postoje drugorazredne plate, građani drugog reda, polovna kola, filmovi B-produkcije i ne daj bože drugorazredna vlast!! Ja – general Jovan Arzaval, takvima odlučno kažem: Ne! Ovo je prelomni trenutak u istoriji Jovanije! Od sutra postoji samo I liga, a uskoro će biti ukinut i II program televizije i radija! Sva tako oslobođena sredstva će ići u budžet novoosnovanog Ministarstva za I klasu koje će se starati za prvoklasnost u našoj zemlji!«)
Situacija pomalo podsjeća na onu iz udžbenika povijesti iz socijalističkih vremena, u kojima je pisalo kako je velika ekonomska kriza tridesetih godina dvadesetog stoljeća zahvatila sve države svijeta osim Sovjetskog saveza. I to je nesumnjiva istina, jer je kriza Sovjetski savez zahvatila već 1917. godine. Isto tako možemo reći da je ova sadašnja recesija zahvatila sve države svijeta osim (onih koje plivaju u nafti i) Hrvatske, jer je ovu zahvatila još početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Ako u Hrvatskoj postoji kriza, za nju nisu nikako krivi američki gospodarstvenici (koji očigledno za recesiju nisu krivi ni u zemlji u kojoj svi znaju da su upravo oni krivi za nju), nego isključivo politička klika iz samog državnog vrha.
Hrvatsku je konačno dostigao njezin istočni grijeh zvan pretvorba ili privatizacija. Nažalost, Hrvatska se iz svoga gliba neće izvući tako dugo dok ne riješi tu rak-ranu koja razdire gospodarsko, političko i nacionalno tkivo ove države. Nijedna od dosadašnjih vlada nije imala tri čiste skalpelom odstraniti taj remetilački faktor iz organizma države. I ako i u budućnosti nijedna vlada za to neće imati volje, snage i odlučnosti, bojim se da ćemo uskoro samu državu morati proglasiti blagopočivšom, jer neće ostati nikoga kome će doista biti stalo do nje. (Doista stalo do nje, a ne do koristi koje pojedinac ima od postojanja države.)