Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kutak-za-frendice

Marketing

Mali dodir puno znači

Krevet za jednoga, a u njemu dvoje. Guramo se i stiščemo uvjeravajući se da je to nevjerojatno romantično. Po zimi još u to stvarno povjerujem. Vani snijeg i hladnoća, a mi pod dekicom stisnuti i njegove tople ruke oko mene. Jedini je problem što su njegove ruke tople i preko ljeta što uzrokuje moje duboko uzdisanje dok mu ruku kao komad mesa bacam sa sebe.

Ukoliko nemate klimu, spavanje u dvoje na 90 centimetara postaje stvarno naučna fantastika. Okrečući se sama oko sebe, pokušavajući priljepiti što veću površinu svog tijela uz hladan zid počela sam razmišljati gdje je nestala romantika?! On hrče i očito ga sva ta vrućina ni najmanje ne smeta, vjerojatno zato jer je raširio noge i ruke preko većine kreveta dominirajući tako nad površinom hladne plahte.

Drugi dan odlazim u prvi veći dućan i tražim krevet, bilokakav samo da je što širi. Kako je recesija, vraćam se kući samo sa madracem od 160 centimetara širine u nadi da ću doživjet romantiku sama sa sobom prospavajući jednu noć u komadu. No događa se slijedeće. Veliki krevet nam stvarno nudi pregršt prostora i svatko završava na svom kraju, rastegnut na sve strane, bez ikakvih međusobnih dodirnih točaka.

Ujutro se budim naspavana i spavaćica mi nije u jednoj vodi kao što je bila proteklo jutro, jasno ocrtavajući konture njegovih ruku. Ali osjećam se kao da ga nije ni bilo. Ležeći na drugoj strani kreveta, tako blizu, činio mi se dalje nego kad je spavao doma, na drugom kraju grada. Koliko god mi smetao u mom bjesomućnom okretanju, koliko god svaki put u ljekarni gledam one tabletice protiv hrkanja sa više uzbuđenja nego novu durex play liniju, ipak volim kada je njegovo tijelo uz moje.

One slatke stvari kao što je meki zagrljaj ili polusneni poljubac kada se u nekom noćnom okretanju sudarimo jednostavno sam zaboravila i isprala sa svom vrućinom tokom jutarnjeg tuširanja. Navečer se sretno bacamo na krevet, bolje rečeno naš veliki komad spužve, no ja se lagano primičem k njemu, ali on bježi prema rubu hvatajući hladne površine plahte. Scena završava tako da je on na rubu rubova sa jednom nogom na podu, ja stisnuta uz njega, a naših 80 centimetara novog prijatelja uživa samo. On se okreće i lagano iznerviran ne shvaćajući što pokušavam pita: ''I iz kojeg smo onda razloga kupili dvostruko veći madrac?'' Pokunjeno se povlačim na svoju stranu okrečući mu leđa i maštajući o prosincu kada će mu moja toplina još kako pasati. Dok lagano tonem u san, osjetim njegove nožne prste kako samo vršcima dotiču moje. Osmjehnem se i raširim po svojoj cijenjenoj polovici obavijajući hladni jastuk umjesto toplog stvorenja koje već hrče na sav glas.



Post je objavljen 15.09.2009. u 08:11 sati.