uopšte nije lako omužiti se, ne, neee. jeste da ću, ako je verovati ženskim časopisima, pobediti statistiku - naime, navodno je veća verovatnoća da vas otme terorista nego da se udate posle tridesete - ali nisam sigurna da je vredno ovolikog stresa.
danas sam se rasplakala.
ne mogu da verujem da u glavnom gradu ove države, pa da je deset puta veći armpit of the world nego što jeste, ne mogu da nađem najobičnije baletanke. ili da je nemoguće napraviti prsten u koji je ugraviran cvet, običan cvet kakav crtaju deca. ili da ne postoji cvećara koja će mi napraviti bidermajer od margareta a da mi cvećarke ne kažu indirektno da sam prostakuša.
pa, ne tražim da mi se izrade cipele od krokodilske kože ili da mi se napravi ne-znam-kako-komplikovan filigranski prsten ili buket od psećih govana.
želim samo
jednostavne cipele
i jednostavan prsten
i jednostavan buket.
is that so much to ask for?
i neispavana sam i premorena i još gomilu stvari treba uraditi a idemo na more u četvrtak i ja se uopšte ne radujem, a ja se UVEK radujem odlasku na more... i baš sam nervozna i kenjkava.