Iscurio je zadnji dan ljetovanja. Pričali su cijelu noć. On je briljirao u širokom dijapazonu svoje verbalne nadmoći, čvrstim mislima i plahim pokretima, nježnim smješkom i lijeno ispruženim nogama, opušteno zavaljen u foteljici od trske, (tik pored one naše ljuljačke gdje je skrušeno priznao svoju silnu zaljubljenost) ispijajući gutljaj po gutljaj žestice i čudeći se onim stranim senzacijama koje je izazivao onaj, još na početku večeri progutani, komadićak neke suve i lude gljive. Ona mu je parirala - mlada, načitana, brza i inteligentna. Nije samo uspjela shvatiti da li je onaj poljubac za laku noć trebao biti očinski ili ljubavnički ili neki slučajni pobjeguljak. Bilo je to tako spontano i slatko. Pa se drugi dan odlučila javiti. I pokazati zainteresiranost. I najaviti mogućnost početka još jedne avanture.
Razlika u godinama sve je veća...ona je dete mlado, seks je za nju zabava, ono nešto usput, neobavezno, muškarci koji joj se javljaju dan poslije, strani su joj i začudno nježni... ne zna što je veza... toliko toga može od njega naučiti. A on nije siguran da li mu se baš da biti učiteljem u toj maloj privatnoj školici. Ili, možda, samo nije siguran da li želi riskirati sigurni i utabani put radi neistraženog i zaraslog kozjeg puteljka, mijenati ugodnu šetnju za avanturističko probijanje mačetom... ipak, tko zna kamo taj puteljak vodi, možda krije neki zarasli, zaboravljeni hram prepun zlata i dragulja, a možda je samo obična bezvezna stazica kojom nitko ne voli ići... Nije ni sam siguran kuda bi. Ako ne ode, znači da je starkelja, da mu vrijeme prolazi i da ga snaga napušta. Ako ode... već zna da mi se to neće svidjeti, iako, nije to očekivao... da ću tako olako prihvaćati sve one izlete s plavom tableticom i plavim novinama, a tako glupo zapeti na cjelovečernjem razgovoru... i sve to argumentirati nepravednim odnosom, gdje on smije kročiti stranim puteljcima dok ja moram strpljivo čekati da se jednom, možda, vrati. Jer u mojoj prirodi nema toliko avanturizma... jer ja to mogu kontrolirati, jer to njega boli, a ja sam jača od boli.
Kurac.
Sad stoji zaglavljen, pokisao i nesretan. Želi negdje pobjeć i pokrit se preko glave. Ne zna što mu je. I koja je to njegova priroda. I najviše od svega, ne zna zašto je nesretan.
Dvije godine su prošle...
Post je objavljen 15.09.2009. u 02:02 sati.