Kud baš danas...
dobila sam očekivane slike iz Međugorja... s Križevca...
Neću ipak stavi sliku s Križevca, ali stavit ću tekst prigodan uz današnji blagdan:
"Progonstva jesu sastavni dio programa. Ona su neizbježna. I naše najbolje nakane ljudi koji put krivo shvaćaju.
Idu čak dotle da nas kleveću. A to ne čine samo protivnici nego često puta i dobre, pobožne duše. Velika je tuga kad ti neki ljudi, u ime Boga, zatvore sve putove, bestidno poruše što si uspio sagraditi. Što sada? Iskušenja su nužna. Zašto? Da bismo naučili slušati i trpjeti. A samo tako se učvršćuje duša. Ako nam je milost uistinu zapalila srce, dobit ćemo veliku volju da trpimo. Moramo doživjeti i proživjeti prezir i poniženje, kako bismo zasvjedočili ljubav prema Gospodinu i njegovoj majci. Trpljenje je najbolja škola
ljubavi. Najuspješnije djelujemo kad upadnemo u tamni oblak, puni tuge i žalosti, kad smo progonjeni, bez utjehe, dok doživljujemo neuspjeh za neuspjehom, kad nam se i najbolji rugaju, dok nas ismijavaju, omalovažavaju, u nas sumnjaju, kad nas preziru, a mi to sve to hrabro podnosimo za ljubav Isusovu. To je preduvjet za plodnu akciju. Ni to nije dosta. Takvim postupkom protivnici moraju razgorjeti našu ljubav za njih, a nju pokazujemo tako da se za njih molimo. To su temelji akcije bez kojih nema uspjeha. I ne smijemo se žalostiti ako ne vidimo plodove svoga rada. Naše zasluge Bog može upotrijebiti i poslije naše smrti."
(Sv. Maksimilijan Kolbe, Krakow 1919.)
Post je objavljen 14.09.2009. u 20:43 sati.