Kraljica popa Madonna je obilježila jučerašnju dodjelu MTV nagrada VMA dirljivim govorom o Michaelu Jacksonu.
U nastavku donosim prijevod cijelog govora za kralja popa...
Michael Jackson. (uslijedio je veliki pljesak publike koji su pomislili da odmah slijedi nastup Janet Jackson, ali Madonna ih je prekinula) Imam nešto više od toga da kažem. Michael Jackon je rođen u kolovozu 1958., kao i ja. Michael Jackson je odrastao u predgrađu Midwesta i ja sam. Michael Jackson je imao 8 braće i sestara, baš kao i ja. Sa svojih 6 godina je postao zvijezda i omiljeno dijete koje je svijet obožavao. Kada sam imala 6 godina, moja majka je umrla. Mislim da je imao manjka sreće. Nikada nisam imala majku, a on nikada nije imao djetinjstvo. Kada nikada ne dobijete ono što želite, postanete opsjednuti time. Svoje djetinjstvo sam provela tražeći majčinsku figuru. Ponekad sam bila uspješna, ali kako bi stvorili svoje djetinjstvo kada ste pod povećalom svijeta?
Nema sumnje da je Michael Jackson jedan od najvećih talenata koje je svijet imao. Kada je kao osmogodišnjak pjevao, činilo se kao da odrasla osoba tim glasom stišće vaše srce. Kada se kretao, imao je profinjenost Fred Astairea, a udarac Muhameda Alija. Njegova glazba ima dodatni sloj neobjašnjive magije od koje ne bi ste samo željeli plesati već čini da vjerujete da možete letjeli, sanjati, postati bilo što da želite. Jer to je što heroji čine, a Michal Jackson je bio heroj. Nastupao je na nogometnim stadionima diljem svijeta, prodao tisuće i milijune ploča, večerao s premijerima i predsjednicima. Djevojke su ga obožavale, dečki su ga obožavali, svi su željeli plesati kao on. Izgledao je nadzemaljski - ali je bio ljudsko biće.
Kao većina izvođača, bio je sramežljiv i pun nesigurnosti. Ne mogu reći da smo bili bliski prijatelji, ali 1991. sam željela da ga bolje upoznam. Upitala sam ga da izađemo, rekla sam: "Ja častim i vozit ću - samo ti i ja." Prihvatio je poziv i došao je ispred moje kuće bez tjelohranitelja. Vozili smo se do restorana. Bio je mrak, a on je još uvijek nosio naočale. Rekla sam mu: "Michael, osjećam se kao da pričam s limuzinom. Možeš li skinuti naočale kako bi vidjela tvoje oči?" Bacio je kroz prozor naočale, pogledao me nasmijevši se: "Možeš li me sada vidjeti? Je li bolje?" U tom trenutku sam mogla vidjeti njegovu ranjivost i šarm. U ostatku večeri, nagovarala sam ga svim snagama da proba pomfrit, popije vino, pojede desert i psuje. Stvari koje nikada sebi ne bi dopustio da uradi. Poslije večere smo otišli u moju kuću gledali film te sjeli na kauč kao dvoje djece. Sredinom filma, njegova ruka se prikrala mojoj i držao ju je. Osjećala sam da je tražio prijateljstvo, a ne romansu, i to mi je bilo jako drago. U tom trenutku, nije se osjećao kao zvijezda. Osjećao se kao ljudsko biće.
Izašli smo zajedno još nekoliko puta, te smo se zbog nekog razloga udaljili jedno od drugog. Onda je počeo lov na vještice i činilo se da su se negativne priče o njemu redale jedna za drugom. Osjetila sam njegovu bol, znam kako je šetati ulicom i osjećati se kao da je cijeli svijet okrenut protiv tebe. Znam kako se osjećati bespomoćno i ne moći se braniti jer je buka javnog linča glasnija od vlastitog glasa. Imala sam djetinjstvo, dozvoljeno mi je bilo činiti greške i tražiti svoj put u svijetu bez povećala javnosti.
Kada sam čula da je Michael umro, bila sam u Londonu, nekoliko dana prije početka moje turneje. Michael je trebao nastupiti u istoj dvorani gdje sam i ja poslije tjedan dana. U tom trenutku, jedino na što sam pomislila je bilo: "Napustila sam ga." Da smo ga svi napustili. Da smo dopustili da to predivno biće koje je svijetu donijelo novi žar tako izgori. Dok je pokušavao ponovno urediti svoju obitelj i karijeru, svi smo ga osuđivali. Mnogo je nas okrenulo glavu od njega. U očajničkom pokušaju da se prisjetim njega na trenutak, otišla sam na internet pogledati snimke njegovom plesanja i pjevanja na TV- u i pozornici. Pomislila sam: "O bože, bio je tako jedinstven, tako originalan, tako neuobičajen, nikada neće postojati netko poput njega. On je bio kralj!
Također je bio i ljudsko biće, a svi smo mi ljudska bića i ponekad moramo gubiti stvari prije nego ih možemo cijeniti. Želim reći na kraju da su moji sinovi, od dobi četiri i devet, opsjednuti Michaelom. Mnogo je držanja za međunožja i moon walkinga u mojoj kući. Čini se kao da je nova generacija djece otrkila njegovu genijalnost i donose ga ponovo u život. Nadam se da se Michael, gdje god da je, smije ovome. Da, Michael Jackson je bio ljudsko biće, ali on je bio kralj. Živio kralj!
Nakon fantastičnog govora uslijedio je gromoglasni pljesak publike i prisutnih zvijezda.