Marketing
Nepoznatoj...tužnoj...
Nisi sama 
Think twice
Uopće te ne poznajem. Znam da ti nikada nećeš pročitati ovo, ali to nije ni važno. Jutros dok sam te slušala u autu na Radio Anteni bila si tako ushićena...tako vesela...tako sretna...
Tek nekoliko sati kasnije, doživjela sam šok slušajući rasplet cijelog događaja...Naježila sam se...
Je li moguće suosjećati s nekim koga uopće ne poznaješ? Je li moguće da te rasplače nečija tuga koga nikada nisi vidio nego tek čuo nekoliko minuta na radiju?
S tolikim si mu žarom željela čestitati rođendan. Htjela si da mu ga čestita njegov omiljeni radijski glas. A on je bio na službenom putu.
Koje li hrabrosti od nje da se javlja na telefon znajući da ti postojiš! Neki ljudi zaista ne poznaju granice dobroga ukusa, bontona...zaista beskrupuloznost nema mjere!
Uzet će sve što im se nađe na putu, samo da potvrde svoju lažnu veličinu. Da napumpaju svoje lažne vrijednosti. Pri tome se ne obaziru na štetu koju mogu nekome nanijeti.
Iskreno, u tom trenutku nisam znala koga mi je više žao. Tebe, koja si doživjela šok, kojoj se toga trenutka srušio svijet? Ili pak to dvoje jadnika koji ne prezaju ni pred čim? I on u svojim jadnim, bijednim pokušajima da popravi štetu nazivajući te nekim umiljatim imenima. Ili sam žalila tu jadnicu koja se bacila na zauzetog čovjeka, koja svoju sreću, poput kukavice, pokušava graditi u tuđem gnijezdu.
Osjetila sam u tom trenutku tako jaku želju ući u onaj eter i promijeniti nešto (zaboravljajući da se to sve već odvilo ujutro kad nisam više mogla slušati jer je posao počeo), poželjela sam da mi auto ima krila i da odletim do Brača...toliko je tuge i bijesa bilo u meni...tako sam htjela tebi nešto reći...a nisam ništa mogla...
Ovo je najviše što sam mogla učiniti...
Znam da ti to sada ne znači ništa...znam da nikada nećeš za ovo saznati niti ovo vidjeti...ali, ipak...
Budi jaka! Biti jedina normalna osoba u cijeloj toj zbrci, puno je više nego što čovjek može poželjeti, a ti si, draga moja, u cijelom tom trojcu, jedina normalna - ona u emocionalnim problemima kao i svi koji vezu traže sa zauzetim osobama, on u krizi srednjih godinama koju muškarci ionako imaju 90% svojeg života...a onda si tu ti - žena puna ljubavi koja je svojem mužu željela pokloniti ono što je mislila da će ga razveseliti više od svega...nažalost, izgleda da njega vesele neke druge stvari...ali to i dalje ne umanjuje niti tvoju veličinu niti tvoju vrijednost! Jer nikad nije bio problem biti vrjednije od ničega, jel tako?
Post je objavljen 14.09.2009. u 19:10 sati.