U svojoj svetoj misiji čiji je cilj proniknuti u samu srž potpuno sj...nih žena, u ovom postu odlučila sam vam predstaviti još jednu takvu – vjerojatno dragu, ženstvenu i milu, ali gotovo nepopravljivo zbrkanu djevojku. Njezino ime je Margaret Elmer, a nadimak joj je Marnie. Izašla je iz pera Winstona Grahama, britanskog pisca povijesnih romana i «napetica» (još uvijek nisam našla odgovarajući način za prijevod sintagme «suspense novels»), koji je osim po «Marnie» poznat i po svojoj seriji romana o Poldarkovima. Inače, za oba su djela snimljene ekranizacije, za Poldarkove (12 romana – prvi se zvao «Ross Poldark» i objavljen je 1945. godine, a posljednji, «Bella Poldark», izašao je 2002. godine) je BBC snimio izrazito gledanu mini – seriju (navodno da vikari nisu mogli zadržati pozornost svojih kongregacija pa su radije pomicali termine misa i bogoslužja), a za «Marnie» je film snimio upravo Alfred Hitchcock, koji je htio da glavnu ulogu glumi princeza Grace Kelly. Ona je to odbila iz razloga što je glavna junakinja frigidna profesionalna prevarantica, pa je ulogu Marnie preuzela Tippi Hedren, dok je njezina dušmanina odglumio Sean Connery.
Još jedna zanimljivost o Winstonu Grahamu – rođen je 30. lipnja 1908. godine, a umro je 10. srpnja 2003. godine: doživio je lijepih 95 godina, a posljednji je roman objavio samo godinu dana prije svoje smrti.
Marnie, draga moja Marnie...
Marnie, Margaret Elmer, svakako je lik kojega valja zapamtiti. Radi se o dvadesettrogodišnjoj tajnici i djelatnici u administraciji niza velikih britanskih tvrtki. Međutim, u tim ju tvrtkama možda i ne znaju pod tim imenom: možda se radi o Mollie Jeffries, možda o Mary Taylor, a možda o Marion Holland. Takva osoba nakon nekoliko mjeseci rada u tvrtki nestane bez traga, a zajedno s njom nestaje i određena svota kompanijinog novca.
Marnie je profesionalni lopov. Dok, kao i svaki lopov, ne dolija – njezin tamničar je suvlasnik tvornice koja proizvodi papirnu konfekciju i nedavno je postao udovac. U zamjenu za slobodu od zatvora, ona se pristaje udati za njega. No, taj se brak ne može konzumirati.
Marnie je lijepa, ali je hladna. Njezino siromašno djetinjstvo i život uz majku koja ovisi o njoj učinili su od nje osobu koja ne vjeruje muškarcima i čiji je jedini cilj novac. Jedina meka točka u njoj je ljubav prema konjima.
Pamtimo li likove ili radnju?
U cijeloj «zašto čitamo» raspravi važno mjesto zauzima i pitanje zbog čega čitatelji čitaju i vole određene romane – je li važnija uglačana i savršeno koncipirana fabula ili je u pitanju ipak da se zaljubljujemo u likove knjiga. Neki drže da čitatelj nastavlja okretati stranice zbog toga što ga drži napeta fabula. Drugi pak misle kako čitatelji vole određenu knjigu baš zato što je u njezinu središtu savršeno ocrtan lik s kakvim se možemo poistovjetiti. Dakako, postoji i treća teza, koja se nalazi negdje na sredini između ovih dviju, i koja kaže kako je odličan roman kakav će čitatelj pamtiti poseban upravo zbog hvalevrijedne koncepcije fabule i pamtljivih likova. Međutim, ako bismo kao primjer uzimali «Marnie», moram priznati da vjerojatno neću pamtiti to kako su glasili njezini aliasi tijekom krađa, niti ću znati što joj je njezin suprug točno rekao kako bi izvršio svoju volju (nakon «Marnie», prevarantima su posvećeni pusti svesci svjetske literature). Ipak, pamtit ću Marnie, Margaret Elmer i sklop okolnosti koji je doveo do toga da smo je u romanu upoznali baš takvu kakva jest.
Preporuka za čitanje: definitivno. Moja najtoplija.
Glazba uz knjigu: Cat Power, Janis Joplin, Tracy Chapman.
Outfit za knjigu: sivi baloner, crvene štikle i beretka.
Post je objavljen 15.09.2009. u 18:02 sati.