Marketing
Mali fotosešn za 100. post
Kada imate veliku dugodlaku zvijer, morate ju s vremena na vrijeme počešljati. S obzirom da se zvijer ne voli češljati i da ima poprilično kila, to je uvijek borba. Iako bi zvijer trebalo češljati barem jednom tjedno, da skratim muke i sebi i njemu, ograničavam taj posao na nekoliko puta godišnje. Ako je on sretan takav zapetljan, i ja sam isto.
Produkt češljanja nakon trosatne borbe izgleda ovako
Mislim da bi se i neka ovca posramila od količine dlake :)
I onda na kraju imate jedno čisto (ali i dalje jednako blesavo) pseto koje čeka prvu priliku da se uvalja u neko blato (pa se čovjek ponekad pita čemu uopće trud :)).
A kada smo već u dvorištu, možemo vidjeti kakvih još životinja ima.
Ptičice rado ovdje dolaze po suncokretove sjemenke, prekrasno ih je gledati ujutro sa terase...
A ako se malo spustite niže, na tlo i potražite čega sve ima u zaboravljenim grmovima trave, možete pronaći sljepića (Anguis fragilis L.)
Kada ga uhvatite (ne bojte se, ne grize, to je samo mali gušter bez nogu, a ne zmija) može primjeniti tri strategije da se oslobodi. Ili će se biti strašno nemiran i jakim kontrakcijama mišića pokušati pobjeći, ili će se praviti mrtav (dakle u potpunosti se opustiti), ili će ispustit sadržaj crijeva van (tj. posrat će vam se u ruku, zdravoseljački rečeno). Ovaj moj je probao sve troje. Na kraju sam ga naravno pustila.
Naravno tu nije kraj sa zvjerima, sjećate se Matka? E pa mali je pravi car. Danas je ulovio miša i ponosno ga donio pred vrata.
Prase naravno koristi svaku priliku da se dohvati hrane (iako dobiva jesti barem 3 puta dnevno). Evo par slikica sa današnjeg fotosešna.
Post je objavljen 14.09.2009. u 16:51 sati.