bojim se da su riječi izgubile smisao (općenito)
da su uostalom kao i ja iscrpljene do anemije
ležim u stanu hladnom poput mrtvačnice
ispisujem po zidovima riječi koje samo mene bodu u oči
stavljam maskaru da bolje vidiš (vidim vidimo)
crveni ruž da čuješ
tišina ima svoj zvuk znaš
ogolim se svakim napisanim slovom
a ponekad pomislim kako bi me samo trebalo poleć u krevet
da bi spavala
netko gore ima bolestan smisao za humor
ne znam pustiti pretvarati se izbrisati
dati pola sebe
(sve i da znam slutim da bi izabaro polovicu ništa)
usjekle su mi se tvoje riječi u kožu oči prste
nemojmidatisrce
čuvajgatojenaredba
(ali ti ne shvaćaš ne shvaćaš ne)
oboje lažemo mene
samo želim te lizati kao rozu šećernu vatu
da mi se zaljepiš za prste kosu grudi
kao prošle nedjelje
žao mi je što ne znaš moju srž
(sva ova značenja na desno)
sve ostalo je nebitno
umorna sam od borbe s vjetrenjačama
sebe ciničnih osmjeha božice fortune
ne postane lakše s vremenom
znaš
Post je objavljen 14.09.2009. u 13:18 sati.