Pregled posta

Jadranske razglednice (16), 2009-08-05

Nakon što sam odgledao, nažalost neuspješan, pokušaj Blanke Vlašić da obori svjetski rekord u skoku u vis nije mi đavo, vrag, sotona, nečastivi dao mira pa sam prebacio na glavni Dnevnik naše Katedrale duha (iako sam se zakleo da više neću gledati vijesti iz Zemlje nedođije) i naletio taman na vijest da Jacin Harač ne obuhvaća bivše (na izborima propale) gradonačelnike, načelnike, župane i njihove zamjenike. Oni i dalje u PUNOM iznosu dobivaju naknadu/plaću (šibenski na pr 12000 kn) a da NE RADE APSOLUTNO NIŠTA! Dok se ljudima koji su nezaposleni i primaju naknadu skida Jacin Harač, dotična gospoda koja su IZGUBILA izbore jer su LOŠE RADILA primaju puni iznos naknade slijedećih šest mjeseci nakon što skinuti s vlasti. I MI TO TRPIMO! Zaista su Hrvati potomci izbjeglica iz Schilde!

Ne, ne smijem gledati dalekovidnicu za koju je Vojo Šiljak, voditelj emisije na Radio Sljemenu povodom ukidanja njegove vrlo lijepe emisije „Ulicama kružim“ zbog štednje (sic!), lijepo rekao:
„Zrno do zrna palača, kamen do kamena palača, kuna do kune – Katedrala duha!“

* * *
A sada, vraćam se na JR

Uoči 5. kolovoza, povodom svetkovine, za one koji ne znaju (a ima ih izgleda veliki broj prema ad hoc anketama što ih provedoše naše TV postaje) Dana zahvalnosti, Dana Pobjede i Dana hrvatskih branitelja (vjerojatno će kroz koju godinu biti pridodan još neki „Dan“, jer je i ovaj potonji dodan naknadno, a slobodnih dana bez blagdana je sve manje!) organizirana je velika fešta u Gradu pod nazivom „Gradska noć“.

Što reći? Tipičan primjer male (velike) seoske priredbe uz sudjelovanje raznih muzičkih sastava tipa „Lustige Dorf-kapele“. Vrhunac kulturnog sadržaja bio je nastup najnovije RTL (možda i NOVE, tko zna, ne pratim taj tip emisija) instant pjevačke zvijezde – Zorana Mišića.




Ne znam je li je njegovo glasno pjevanje (da ne kažem urlanje) bila želja da ga čuju i na susjednom otoku ili pak i on spada u pjevače koji neznanje pjevanja prikrivaju velikom vikom. U svakom slučaju njegov nastup je bio dočekan s velikim oduševljenjem mladeži koja ga je uglavnom gledala na ekranima svojih mobitela ili digitalnih fotoaparata. Sadržaj i kvaliteta pjesama ih vjerojatno i onako nisu zanimale. Važna je – buka.

Puno ljudi/turista koji se muvaju rivom ni sami ne znajući zašto su tu, konzumenata koji sjede uz stolove restorana ili čekaju u dugim redovima da dobiju besplatnu porciju sardela sumnjive svježine ili porciju pašta-fažola bez pašte i s malo fažola, te čašu razvodnjenog bijelog ili crnog vina, koje se toči „besplatno“ (za kontinentalce: slika na prvomajskim feštama kada političari dijele besplatni „vojnički grah“ nakon što su ga višekratno naplatili od tog istog puka kroz prireze, poreze i trošarine) i koji će se pitati, nakon što se vrate u svoje skupo plaćene pansione, apartmane i hotele te otrijezne od transa zvanog „kruha i igara“, zašto su uopće bili večeras na rivi. Apatični konobari koji jedino o čemu misle je kad će Velika Gospa, da se svega toga riješe i opet prepuste nirvani, pa makar poslije pasli samo travu, i na kraju jedna budala (to se odnosi na mene) koja je za volju svoje supruge spremna (iako mu je to sve skupa grozno odbojno) sudjelovati u tom „spektaklu“, makar pasivno. Srećom ovog puta, ta budala, našla je srodnu dušu u liku rođene Varaždinke a udane za stanovnika Grada, pa je zajedno s njom prosjedila na stolici očekujući da mu se vrati supruga s ruba obale, odakle je bio „fascinantan“ pogled na vatromet, uz pratnju muzike iz repertoara najvećeg domoljuba Hrvatske – Thomsona. Budala, to jest ja, uočila je stih pjesme spomenutog domoljuba u kojem se kaže kako je netko (više se ne sjećam tko) „predao ovu lijepu zemlju u ruke Hrvata!“ Nastavak da su ti isti Hrvati najmanje 50% zemlje predali u ruke stranaca s najboljom namjerom da to učine i s ostatkom, u pjesmi nema ni slovca.

Jedino što moram, istine radi priznati, vatromet je za naše pojmove bio vrhunski. Bolji nego lani povodom istog praznika. Moja supruga je bila oduševljena.
Na kraju, barem neka korist od mog žrtvovanja !
A kada su supruge zadovoljne trebaju biti i supruzi. Sada kada su proizveli umjetnu spermu, jedini će im zadatak i biti da supruge/žene čine zadovoljnim i stajati im pri ruci za poslove koje one ne mogu obaviti, na primjer otvarati riblju konzervu s otvaranjem na potez J!

nastavlja se


Post je objavljen 13.09.2009. u 20:01 sati.