Uvijek mi je bilo među neugodnijim stvarima u međuljudskom obitavanju i ophođenju kako prići osobi s invaliditetom. Ne sad iz nekih glupih razloga koji ljudima mogu past na pamet(ne bojim se da će to preć na mene i tako to biserno) nego čisto jer nikog ne želim uvrijedit/povrijedit/naljutit. Nekako mi se čini da ljudi ne vole da ih se gleda kao nekog tko nešto ne može zbog invalidnosti ili bolesti i zato to i ne radim. Ovo tipkam zbog jedne meni vrlo glupe situacije u kojoj sam se našla jučer..i koju ne bi konkretizirala, ali sam od strane nekih ljudi okarakterizirana kao hladna i bezobrazna. Zbog čeg? Jer sam jednoj osobi koja je doživjela nesreću zbog koje je u kolicima došla jednako kao i tisuću puta do tad, pozdravila ju popričala obično kao i tisuću puta do tad. Za početak jer zbilja najiskrenije mislim da je dotičnoj osobi pun klinac narikača koje su sklone svakog pokopati živog, a nekak mi se čini da zadnje što treba je još netko tko će sažaljivo gledati. Mogu pitati , kako ti je jel trebaš nešto, ali drhtati nad tom osobom u poluepileptičnom stanju?? Zbog čega?
Kome zato treba biti bolje i lakše?
Mislim da se svatko našao u onoj glupoj situaciji u busu ili tramvaju kad vidiš nekog starijeg i ustaješ se da bi mu prepustio mjesto. I onda maltene dobiješ batina jer citiram: balavice jedna, šta ti ja izgledam staro??
pa samo sam mislila...
briga mene šta si ti mislila
ok ok
ruku na srce moja baka je s 80godina i dva šuplja koljena ostavljala štap u haustoru kad je izlazila na ulicu...
ljudi jednostavno ne vole da ih se gleda nemoćne i slabe, to će dozvoliti nekom sebi jako bliskom na kog može računati kao podršku i utjehu, ali moš mislit što želi da svi oko njega vide da mu je teško. Nitko ne voli biti na teret drugima kao ni da vide da je slab, dakle dajući mu do znanja da to vidite mislim da ih ponižava. Ne možda jer vi tako želite, samo tako djeluje. Nekad i za glupe stvari i sitnice odbijam pomoć jer sam tvrdoglava i hoću sve sama napraviti pa mi je teško zamisliti kako je kad to ne možeš..
Cilj mi je ako nekom mogu pomoći napraviti to svakako, ali se trudim joj jadan ti sigurno ti je teško izbaciti ako baš ne mogu iz glave onda makar iz ponašanja. Jer da teško mu je, ali nema pomoći od tog što će ga netko na to podsjećati ili ako se trudi izgledati kako da se dobro nosi s nečim o da ovo naricanje baš poticajno djeluje. Ne moraš ljudima lagati, ali jebemu bar prešuti neke stvari...
kao na primjer kad netko dođe iz bolnice...da je u pitanju recimo neka glupa i naporna salmonela, a dobronamjerni ljudi mu odmah kažu, joj što si smršavio/la baš loše izgledaš...
na to poludim...pa ok možda i je tako, ali šta ta osoba ima od takvog komentara koji je osim očitog pomanjkanja takta pokazatelj i upitne kulture da ne kažem inteligencije?? Čovjeku koji nema jednu nogu sigurno nećeš reći, šta je nešto si spor. Čudno kako su ljudi nekad politički nekorektni i nimalo svjesni toga. Bezobrazno je reći da je netko debeo recimo, ali mršavim ljudima se stalno šilji kako bi mogli koju kilu nabaciti...
užas
Ljute me gluposti znam, ali kunem se rakijom, loptom i ramima (svih 256 sd koje nemam kom uvalit) ako ikad bude u situaciji gdje me netko bude tako gledao s tim sažaljenjem da ću ga zašakirat tako da će odletit do prvog zida. A što se tiče ovih nekulturnjaka i idiota kojima mozak radi underclockano u odnosu na jezik na njih se ne vrijedi trošiti energiju makar bi najradije obrisala pod s njima nisu baš skloni upijanju pa nema smisla...
A šta da radiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim...kad poludim zbog gluposti :)
Post je objavljen 13.09.2009. u 18:33 sati.