Mnogi od onih koji pate od opsesija - poremećaja prisilnih misli i radnji uspijevaju u potpunosti prikrivati svoj poremećaj, čak i u svom najbližem okruženju. Usprkos tome, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je relativno uobičajena pojava.
Postoji više vrsta kompulzivnih poremećaja. To mogu biti prisilne radnje, prisilne misli – ili kombinacija misli i radnji. Mnogima je kompulzivni poremećaj neshvatljiv i čudan. Utvrđivanje dijagnoze i objašnjenje tegoba može biti veoma značajno za savladavanje problema OKP (opsesivno kompulzivnog poremećaja).
Prisilne radnje
Rituali čistoće
Pranje samo po sebi nije neprirodno. Naprotiv, ono je važno da bi se izbjegle infekcije i zaraze. Međutim, pretjerani rituali pranja i čišćenja, i poslije uklanjanja svake nečistoće, mogu biti
opsesije. U tom slučaju rituali su učestali, trajni i intenzivni, a počinju kao pretjerani strah od prljavštine ili zaraze. Osoba koja pati od ove vrste prisilnih radnji se može osjetiti prisiljenom da pere ruke i do 40-50 puta dnevno i da svako pranje traje pretjerano dugo.
Provjera stvari
Prekontrolirati da li je štednjak isključen i da li su vrata zaključana je uobičajeno i važno. Ako netko to uradi jednom ili dva puta, to nije prinudna radnja, ali jest ako to radi neprekidno, iako već zna da je štednjak isključen, a da su vrata zaključana.
Druge ritualne radnje
Pranje i provjeravanje su najčešći oblici prisilnih radnji, ali se jedna trećina onih koji pate od prisilnih radnji iscrpljuje drugim ritualima. Netko izbjegava linije na trotoaru, stalno prebrojava
stvari, koristi magične brojeve ili obavlja stvari po nekom, specijalnom redoslijedu. Drugi skupljaju stvari i teško im je da ih se oslobode.
Prisilne misli
Prisilne misli mogu biti ideje, fantazije, impulsi ili druge misli. Prisilne misli često mogu biti čudne i strane, a doživljavaju se kao zastrašujuće i neugodne. Može se dogoditi da pomislite da će, ukoliko ne izvedete sasvim precizno neki određen ritual, doći do katastrofe, kao što su rat ili smrt. Tada vas prisilne misli najčešće tjeraju da se vratite nazad i provjerite da li se to zaista i dogodilo. Drugi primjer je ako u nekoj knjizi pročitate riječ ”bolestan” i osjetite da tu opasnu riječ morate neutralizirati suprotnom riječju ”zdrav”. Tada možete, kao opsjednuti, tražiti tu riječ u cijeloj knjizi. Pomisao da možete učiniti nešto strašno, na primjer povrijediti svoje dijete, može dovesti do straha od noževa ili oštrih predmeta.
Više od polovine pacijenata koji pate od bolesti prisilnih misli i radnji ima prisilne misli, a prisilne misli i radnje se, u velikoj mjeri, poklapaju.
Prisilne misli se mogu pojaviti i bez prisilnih radnji. Ako se istovremeno pojave i prisilne radnje, onda su prisilne misli obično vezane za te prisilne radnje.
Da li prepoznajete ove simptome?
Kod poremećaja prisilnih misli i radnji postoji mnogo simptoma. Uz te simptome, poremećaj dovodi do značajnog društvenog hendikepa, tako da se ne možete razvijati onako kako biste željeli. Simptomi prisilnih misli i radnji se obično odražavaju na cijelu obitelj, nad kojom ponekad potpuno dominiraju.
Prisilne radnje - Muči vas prisilno ponašanje, na primjer neprekidno pranje. To obavljate kako biste spriječili opasnost ili neutralizirali nelagodu i strah. Uviđate da je vaše ponašanje, u stvari, besmisleno i nepotrebno.
Prisilne misli - Stalno vas muče neprijatne ideje, misli, fantazije ili impulsi. Pokušavate ignorirati ili zanemariti misli, ali vam to ne uspijeva. Imate osjećaj da su vam misli strane, a istovremeno vaše vlastite.
Drugi simptomi - Drugi simptomi su nedoumica, predomišljanje, opreznost i problemi u donošenju bilo većih ili manjih odluka. Pored toga, osoba s kompulzivnim poremećajima može ponekad imati fobije, vezane naročito za kompliciranije situacije, npr. izbjegavanje prljavštine. Simptomi depresije i teška depresija također nisu neuobičajeni.
Tko pati od kompulzivnih poremećaja (OKP)?
Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP; oboljenje prisilnih radnji i misli) obično se prvi put javlja između 15. i 20. godine, stariji od 35 godina rijetko obolijevaju. Pravodobno liječenje poremećaja povećava šanse da se čovjek oslobodi prisilnih radnji i/ili prisilnih misli.
Šanse za ozdravljenje bez liječenja su veoma male, iako se, s godinama, može osjetiti izvjesno olakšanje.
Uzroci poremećaja i psihički mehanizmi
Uzroci OKP mogu biti raznovrsni, a neki od njih su i genetski. Jedna od teza jest i da strog odgoj, uz strogu preciznost i pedantnost, može doprinijeti razvoju opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Što održava prisilno ponašanje, bez obzira da li se radi o prisilnim radnjama ili prisilnim mislima? Dodirnuli ste nešto što vam je uprljalo ruke (ili samo imate taj osjećaj). Osjećaj nelagode raste i postaje neizdrživ. Perete ruke i neugoda odmah nestaje. Našli ste strategiju da savladate strah, ali ona nije dovoljno efikasna. Djelomično vam je iskrsnuo novi problem - prisilno ponašanje koje oduzima puno vremena i velika je smetnja. Osjećaj nelagode će se ubrzo, dijelom ponovo pojaviti, tako da se morate stalno iznova prati. Svaki put kad ovo obavite, činite jedan novi produžetak istog problema.
Liječenje
Prisilne radnje - Liječenje eksponiranjem
Kao najučinkovitiji način liječenja bolesti prisilnih misli i radnji pokazala se terapija pri kojoj se čovjek izlaže onome čega se najviše plaši. Kada, u aktualnim situacijama, nastanu strah i nelagoda, pacijent treba natjera sebe da ne podlegne prisilnom ponašanju. Osjećaj nelagode se postepeno gubi ukoliko se izvršenje prisilne radnje izvjesno vrijeme izbjegava.
Ovo je jedna vrsta kognitivne terapije ponašanja koji se zove eksponiranje (izlaganje) sa sprječavanjem reagiranja.
Prisilne misli - Liječenje eksponiranjem
Ovaj način liječenja se pokazao efikasnim i danas se smatra najboljim načinom liječenja poremećaja prisilnih misli i radnji. Ova vrsta liječenja je najefikasnija i daleko korisnija kada se vrši bez upotrebe lijekova ili alkohola.
Liječenje lijekovima
Poremećaji prisilnih misli i radnji se mogu liječiti i antidepresivima, ali eksponiranje, ipak, djeluje najbolje. Kombinacija lijekova i terapije eksponiranja (izlaganja) ima aditivan, odnosno „dvostruki efekt“.