Samoća moja i tvoja
ispreplele se kao prsti
dugi i fini prsti vjetra
negdje iza ponoći
odjednom si znao
kakvog je okusa čokolada
s rubova mojih usana
pronašao me s razmazanom maskarom
na kraju još jednog ljeta
već pamtiš sitne detalje moje melodije
useljavaš mi se pod kožu
uplićeš u kosu
sviraš satima moje samoće
stvaraš sklad iz nehaja
i besprijekorno diraš me riječima
iz daljine
Post je objavljen 11.09.2009. u 21:15 sati.