Danas sam čula „hrpu“ lijepih vijesti; ma, možda su to bile samo jedna ili dvije ali, količina sreće koju su proizvele je tolika da bih trčala bez daha smijući se i mašući rukama, kad već ne mogu poletjeti. I bilo bi to kao da letim.
Čula sam i jednu tužnu vijest. Sjećam se, prije ne znam više koliko mjeseci, bila sam na jednom blogu i čitala kako se mlad čovjek humorom borio sa svojoj opakom bolešću; smijala sam se, bilo je duhovito, iskričavo, optimistično do zavisti.
Ali, istovremeno sam se sjetila priče o djevojci koja je plakala na vijest o njegovoj bolesti.
Danas je ona bolesna. Želim joj lake dane uz vjeru da je optimizam njenog prijatelja zarazan i djelotvoran. Vjerujem u to svim srcem.
Post je objavljen 11.09.2009. u 20:16 sati.