Marketing
Alkosi na wembleyu
U onoj sramoti nogometne reprezentacije u Engleskoj, imali smo 2 predstavnika koji su je pratili uživo.
Dečki su se vratili živi i zdravi i prepuni dojmova.
Sve super osim utakmice.
Riječ je o Kecu i Zokiju koji su svoj put u London najavili još početkom godine ali im nitko nije vjerovao.
I otišli su. Skupili su pare i investirali u odlazak na legendarni Wembley. Malo im je financijski potpomogao i Klub Navijača (iznos nije bitan) jer mi uvijek potpomažemo odlazak na utakmice reprezentacije (tako smo i odlazak na Hrvatska-Bjelorusija sufinancirali skupa sa onima koji su tamo išli i objesili transparent na sjevernoj tribini).
vratimo se mi "Englezima" Kecu i Zokiju
Dečki su iz Čačinaca krenuli u 1.20 ujutro u Zagreb stigli oko 5 te sa kolodvora pravac na autobusni (izvršili primopredaju karata koje im je Buco kupio) pa na Pleso.
Na Plesu su sreli Knjaza pa su se odmah s njime i uslikali a on ih je za uzvrat gnjavio cijelo vrijeme puta i boravka u Londonu.
Let za London u 9 ujutro s agencijom Dubrovnik Airline (pohvala stjuardesama i kapetanu ali kompanija je totalno u kurcu). U London stigli oko 11, prošli imigracijski jebeni postupak i busom ošli sa aeredroma u grad.
Dolazak u grad oko 12.30. Prvo su obavili kupovinu suvenira i papicu (koja nije za kurac, izgleda da nemaju soli i bibera tamo), izlazak u grad, obilazak Trafalgara, slikanje i pravac prema Picadiliu gdje je bila baza HR navijača.
Naši su navijači učili Engleskinje hrvaski jezik:
Tamo su se zadržali i zabavljali do 16.30 i busom otišli na wembley koji je pun kurac daleko od grada.
Po dolasku tamo uletjeli u PUB pun Engleskih navijača koji su bili iznimno korektni, popili 2 runde piva za jebenih 10 funti i oko 19.45 otišli na stadion.
Sam ulazak na stadion je nešto neopisivo i neprocjenjivo iskustvo, noge se odsjeku, dlake se naježe, krv proključa, puzdra se digne ….
Na stadionu dobra atmosfera, pjesma i zajebancija. Sve super osim igra i rezultata.
Na kraju utakmice izlazak i put prema busevima koji ih voze direktno u zračnu luku.
Dolazak u zračnu luku oko pola noći i čamljenje do 6 ujutro kada je trebao poletjeti avion koji naravno nije poletio u 6 nego u 9.
Dolazak u Zagreb oko 12.30 i trčanje sa autobusnog na željeznički kako bi se uhvatio vlak za Slavoniju koji polazi u 13.00. U Čačince stigli u 17 zajedno sa nekom narkomankom i njenom mačkom koju je Zoki uredno mazio. Mačku. Umorni od puta silze s valak gdje ih čeka predsjednik Alkosa i odlaze u krpe.
Kec bi se htio osvrniti na Dubrovnik Airline.
Jedno predivno iskustvo koje je vrijedilo svih novaca, živaca i vremena uloženih u to- Južna Afrika,stižemo!
Dubrovnik Airline-svaka čast svim stjuardesama i pilotu Francuzu ali kompanija je totalno u kurcu zbog kašnjenja u odlasku od 3 sata koje je uzrokovano sigurnosnim problemima aviona (kasnije su čuli da jednom avionu iz Genove nisu odobrili uzlijetanje zbog toga).
A gamadi iz turističke agencije Speranza zagreb poručuju da 3000 kn koje su im uzeli za taj put nabiju svojoj mami u guzicu zbog toga što su ih u Londonu držali ta 3 sata bez ikakvih objašnjenja zašto se ne kreće a i nisu ispoštovali planirani obilazak Londona u cijelosti kako je predviđeno ugovorom.
A mi koji smo ostali u Čačincima, brzinski smo organizirali gledanje utakmice u našoj buksi. Okupljanje počelo oko 14.30, naložila se vatrica i počeli smo peč prase. Onog malog slatkog caspera.
Udruga je kupila 3 gajbe piva, karton soka i 6 kg kruha. A onda su krenule donacije. Sandrin muž gajbu PANA, Lujza karton Osjeka, Šime Beštek gajbu Ožujskog, pa Šime Koić od starog i kompanije doneo još dvije gajbe.
Prase je bilo pečeno taman pred utakmicu. I bilo je odlično. Zasad imam samo ovu sliku jer čekam da se Cigo i Škljoco i ostali koji su mobitelima slikali smiluju i pošalju mi slike pošto je moj aparat bio s Kecom u Londonu.
Pojeli smo prase, gledali utakmicu i cugali. pred sam kraj utakmice nam nestalo cuge pa je uslijedilo još jedno "snovčavanje" i jedan grabež u našu blagajnu i otišlo se kod Jambre po još 2 gajbe.
Ukupno 10 gajbi piva. Sve se popilo a ja mislo da će nam ostat. NEki su ostali do ranih jutarnjih sati u buksi a nesretni Jurlina je OPET ostao bez obrva koje mu je netko obrijao mašinisom za šišanje. Usput su ga i markerom pošarali po licu i rukama. Pouka: Jurlina, nemoj zaspati!
U subotu od 8.30 do 10.00 u Osnovnoj školi u Čačincima provodi se dobrovoljno darivanje krvi pa ovim putem pozivam sve članove Kluba Navijača kao i ostale Čačinčane da se odazovu u što većem broju. Hvala.
Post je objavljen 11.09.2009. u 13:22 sati.