Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malaanja

Marketing

Lud, zbunjen, normalan!


Lud, zbunjen, normalan naziv je naše serije na Novoj tv ali očito bi takav naziv mogli nazvati o još jednom apsurdu oko primanja invalidnog djeteta u školu, o još jednoj „trakavici“ upisa invalidnog djeteta u osnovnu školu.

Naime, jučer (09.09.09.) je u dnevnim novinama 24sata izašao naslov: „Leonarda ne žele upisati u prvi razred jer je bolestan“ i na prvu pomisao čovjek bi pomislio: „uredu, naravno da dijete koje je teško bolesno ne može se upisati u školu“ no pročitavši članak u cijelosti, čovjek ne može ništa drugo nego da se opet primi za glavu i da konstatira , „pa zar opet“?
Evo članka u cijelosti: „A gdje ću se ja sad upisati u školu?, tužno je pitao osmogodišnji Leonardo Jurić svoju obitelj nakon što je čuo da neće krenuti u 1. razred OŠ Vrbovec kako je bilo planirano. Iako su u svibnju Leovim roditeljima Kristini i Draganu u školi rekli kako neće biti problema i kako će Lea integrirati te mu omogućiti nastavu prema prilagođenom programu, prije pet dana školsko povjerenstvo odlučilo je da Leo nije sposoban za integraciju u redovnu školu. Zašto je odluka takva, roditeljima nije jasno jer je Leo, iako ne može hodati i ima motoričke smetnje, intelektualno zdravo dijete, pametan i druželjubiv.
Isprva je bio problem oko osobnog asistenta koji bi cijelo vrijeme bio s Leom na nastavi i pomagao mu oko pisanja i učenja. Asistenta treba financirati Grad, ali nema novca. No mi smo bili spremni sami to plaćati prvo vrijeme, samo da Leo može u školu - kažu razočarani Leonardovi roditelji neprestano se pitajući zašto je njihovo dijete izopćeno. Leo, koji je naučio sva slova i već pomalo zbraja, beskrajno se veselio školi i novim prijateljima. Ostalo je samo razočaranje i spoznaja dječaka da ga ne žele prihvatiti. Ravnateljica OŠ Vrbovec Jasenka Jonjić kaže da odluka nije bila njezina, već stručnog povjerenstva u kojem sjede pedagozi, psiholog i liječnik. Poručila je da roditelji imaju pravo na žalbu te da će škola, ako se žalba usvoji, prihvatiti Leonarda.“

Ovdje se dakle ne radi o djetetu tipa naše male Anje koja je dijete s višestrukim oštećenjem i jednostavno ne može ići ni po prilagođenom programu u redovno obrazovanje, ovdje se dakle radi o intelektualnom zdravom djetetu koji bez obzira na motoričke smetnje može pohađati nastavu po prilagođenom programu.

No da apsurd bude veći, dan nakon objave teksta u 24sata , Ministarstvo obrazovanja poništilo je odluku školskog povjerenstva i upisalo u OŠ Vrbovec dječaka s cerebralnom paralizom.
Evo danjašnjeg (10.09.09.) članka u cijelosti: „Leonardovoj sreći nema kraja. Ipak će sjediti u školskoj klupi, obrazovati se i sklapati prijateljstva. Njegovi mama Kristina i tata Dražen Jurić u četvrtak vode dječaka u II. osnovnu školu Vrbovec na upis iako su u toj školi još prije dva dana govorili kako za njihova dječaka tamo nema mjesta jer s cerebralnom paralizom nije sposoban za integraciju u redoviti obrazovni sustav. Priču o Leonardu koju smo u srijedu objavili vidjeli su i u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Nakon razgovora s ravnateljicom OŠ Vrbovec Jasenkom Jonjić u Ministarstvu su utvrdili da je prijedlog školskog povjerenstva bio da se Leo školuje u posebnoj ustanovi, a ne u redovitom programu. Zbog čega je povjerenstvo tako odlučilo, ostaje nejasno, ali je unatoč tomu Ministarstvo odlučilo da se ta odluka poništi.
U školi su još od podnošenja zahtjeva za upis uvjetovali da Leo ima osobnog asistenta koji bi cijelu nastavu bio uz njega i pomagao mu. U gradu Vrbovcu koji je asistenta dužan i plaćati rekli su da za tako nešto nemaju novca do kraja ove godine. Zato su roditelji odlučili sve financirati sami, a riječ je o iznosu od oko 2000 kuna na mjesec. Čak i sada, nakon što je Ministarstvo dalo nalog da se Leo hitno upiše u školu, gradonačelnik Vrbovca Vladimir Bregović i dalje tvrdi kako u ovom trenutku ne može dati novac za Leonardova osobnog asistenta.
Ta stavka jednostavno ne postoji u proračunu, a ako je ja ubacim, to bi mogla biti osnova za smjenu gradonačelnika - kaže Bregović, kojem je očito važnija fotelja od budućnosti invalidnog djeteta.
Pripomenuo je kako u Gradskom vijeću grada Vrbovca sjede njegovi politički oponenti i kako on ne želi napraviti niti jednu pogrešku zbog koje bi oni mogli zatražiti njegovu smjenu. Za sada će Vrbovec, kaže Bregović, isplatiti obitelji Jurić 3000 kuna jednokratne pomoći, a kakav će biti sljedeći proračun, odlučit će Gradsko vijeće kad za to bude vrijeme“.

I sad, tko je tu lud, zbunjen, normalan???? Može, ne može pa opet može.
Roditelji malog Leonarda nisu tražili puno. Čak bi iznos koji bi koštao za osobnog asistenta isfinancirali sami. Oni su samo tražili da se njihovom djetetu omogući osnovno obrazovanje po prilagođenom programu.

I što reći o ovom slučaju nego konstatirati da nažalost takvih slučajeva poput malog Leonarda u Hrvatskoj ima na stotine. Slučaj gradskog proračuna grada Vrbovca nije izuzetak, već takvih slučajeva u Hrvatskoj također ima jako puno. Uvijek u gradskom proračunu ima za „sve i svašta“ a kada se treba izdvojiti koja kuna za bolji i kvalitetniji život djece s poteškoćama u razvoju onda nema niti lipe. A kada roditelj djeteta s teškoćama uspije sam, uz pomoć dobrih ljudi i humanitarnim akcijama ipak namaknuti potrebna sredstva da omogući svom djetetu bolji i kvalitetniji razvoj, onda tu stupa na snagu naša „vrla“ birokracija koja te jednostavno odbaci ko neku staru olinjalu krpu.
Da se razumijemo, svjesni smo i mi roditelji da je kriza, da je recesija, da osobni asistent košta jako puno no zašto se stalno invalidna djeca i invalidi općenito smatraju građanima trećeg reda? Zbog čega se djeci s poteškoćama u razvoju uskraćuju njihova prava za bolji i kvalitetniji život? Zar i ta djeca nisu prije svega djeca? Zar su „fotelje“ važnije od budućnosti invalidnog djeteta, djeteta koji samo traži da mu se pruži šansa i omogući osnovno obrazovanje!



Post je objavljen 10.09.2009. u 21:30 sati.