Otvarajući današnju emajliranu poštu, ugledala sam i jedan uradak dežurnih vicmahera:
Razgovaraju Hrvat i Švicarac:
- Kako to vi Švicarci imate ministra pomorstva, a nemate more?!
- Pa i vi imate ministra financija...
Uvijek mi je zanimljiva ta brzina kojom se lansiraju vicevi potaknuti događajima u zemlji i svijetu. Već postoji čitavo mnoštvo šala i pošalica s tematikom krize, političke situacije i ostalih aktualnih zbivanja.
Stvari postaju još zanimljivije kad se i naši političari uključe i osmišljavanje i pričanje viceva. Dovoljno će biti da se prisjetimo tko je najveći vicmaher među njima. Osim ako se jednog dana (ponovno) ne pokaže da on zapravo ne priča viceve, nego samo otvara usta. Osim toga, upravo zahvaljujući domišljatosti saborskih zastupnika - danas imamo i emajliranu poštu i Jubito.
Ali nemojte misliti da ja ne volim taj smisao za humor koji njeguju naši vlastodršci. Strašno me zabavlja kad npr. ministar Šuker počne pričati viceve o financijama. To su nevjerojatni obrati u fabuli.
Najprije u veljači demantira priče o slabom punjenju proračuna i o potrebnom rebalansu, a zatim slijedi obrat – u srpnju kaže: "Ne snize li se plaće i mirovine, moglo bi se dogoditi da u rujnu ne bude novca za njihovu isplatu." Ha! Koji vic. Za krepat'.
Ali nije on jedini ministar koji dobro priča viceve. Odlični su i oni o zabrani pušenja koje osmišljava ministar Milinović. I u tom slučaju već u startu znamo da se – kao u svakom pravom vicu – na kraju mora dogoditi obrat.
Da stvari tako funkcioniraju, dokazuje i definicija: Vic je kratak prozni oblik s neočekivanim obratom, s ciljem izazivanja komičnog dojma, temelji se na dvosmislenosti riječi, sastoji se od nekoliko pitanja i odgovora.
Slično se događa i s nekim našim zakonima za koje bi se onda moglo reći da su - kratki oblici, ali s već predvidljivim obratom i – neizbježno – s ciljem izazivanja komičnog dojma. Jasno, utemeljeni na dvosmislenosti riječi – da ih se može protumačiti kako kome odgovara u određenom trenutku.
Post je objavljen 10.09.2009. u 15:34 sati.