Richard Osborne i Borin Van Loon
Naklada Jesenski i Turk
Ovo je idealan izvor za one koji žele steći osnovna znanja o povijesnim i filozofskim temeljima istočnih kultura. Fantastično je koncipirana da izvrsnim i ponekad šaljivim ilustracijama približi čitaocu jasan i sažet tekst o činjenicama koje prati tematika.
Istočna filozofija najdrevniji je sustav mišljenja – obično se smatra oprečnim zapadnjačkom. No baš je ta razlika, ta suprotnost, ono što danas, možda više nego ikad, čini tu tradiciju zanimljivom Zapadnjacima. Naime, upravo je zapadnjački materijalizam doveo svijet do ruba katastrofe i drži se kako naslijeđe istočne misli ima mogućnosti da ljudskom svemiru vrati sklad i ravnotežu.
Tko spoznaje svoju vlastitu prirodu, poznaje nebo. Dakle, što je naše pravo sopstvo? To je glavno pitanje. Sankara
Istočna filozofija je potpuno jednaka zapadnoj utoliko što pokušava objasniti svijet u kojem živimo i sile koje ga oblikuju. Razlika je samo u tome što daje različite odgovore.
Cjelokupnu istočnu filozofiju karakteriziraju 4 glavne težnje: kozmološko jedinstvo, promišljanje bezvremenske zbije koja je onkraj svakodnevnih pojava, samooslobođenje i ćudoredno ponašanje.
Temeljna pitanja su: što je čovjekova istinska bit i kako čovjek može nadići tegove u ovozemaljskom životu? Što je istinska zbilja? Drugim riječima, težnja svih bića jest samospoznaja.
Čovjek je dio beskrajnog ciklusa postojanja i umiranja. Nitko ne može izbjeći tu stvarnost. No čovjek također živi u društvu i s tim se mora nositi. Postoji mnogo staza, no samo je jedan put.
Oni koji znaju ne govore, oni koji govore ne znaju. Dao izreka vjerojatno znači da je prava priroda krajnje zbilje gotovo nespoznatljiva, te da ju je vjerojatno nemoguće prenijeti drugima.
Sve što je umno je zbiljsko, sve što je zbiljsko je umno. Hegel je vjerojatno mislio reći kako samo one stvari koje se mogu suvislo i razborito obrazložiti, mogu biti dokazane i smatrane stvarnima.
Tat tvam asi (to si ti) znači da valja spoznati vlastitu bit odnosno istinsku prirodu.
Premda ideja kotača samsare rađanja i umiranja, zvuči kao univerzalna sila, ideja karme podrazumijeva pojedinačnu odgovornost. Tvoja karma je posljedica tvojih prošlih djela kojima se odmjerava tvoja budućnost. Tvoja karma ti si sam. Tijekom života skupljaš karmu. Tvoja reinkarnacija je rezultat tvoje karme. Karma je univerzalna pravda i univerzalna istina. Karma podrazimijeva seljenje duše i potrebu da se na kraju dosegne mokša. Ona je zakon svemira. Karma također znači djelovanje ili djelo kao i negativne i pozivitne posljedice našeg cjelokupnog djelovanja tijekom svih naših života.
Nyaya istočnjačka logika tvrdi da postoje 4 valjana izvora znanja: percepcija, zaključivanje, analogija i vjerodostojno svjedočenje.
Dharma se izražava pomoću 4 plemenite istine: cjelokupno postojanje ispunjeno je patnjom, žudnja uzrokuje patnju, moguće je oslobođenje od patnje, do oslobođenja vodi osmerostruka staza – drugim riječima onaj tko nema želja, taj neće patiti. Nirvanu postiže onaj koji ne poznaje tugu.
Duh kineske filozofije – unutarnja mudrost i kraljevska vanjština. Religija i filozofija toliko su isprepletene da ih je gotovo nemoguće razlučiti.
Knjiga promjena yi jing kaže: kad hladnoća odlazi toplina dolazi, a kad toplina dolazi hladnoća odlazi. To znači da nešto dovedeno do svoje krajnosti proizvodi obrnut smijer u drugu krajnost.
Kineska je filozofija bila humanistička, čovjeka je smatrala središtem svemira. U tom je smislu kineska filozofija bila mnogo više 'ovosvjetovna' nego 'onosvjetovna'.
Čini drugima što želiš sebi. To je zhong, ili pozitivna strana.
Ne čini drugima što ne želiš sebi. To je shu ili negativna strana rena. Slijediti put rena također znači i 'djelovati neinteresno', odnosno zato jer tako treba. A ne zato jer želite nešto.
Mencije, koji je bio pomalo optimističan, tvrdio je da se svi rađamo s mogućnošću da budemo dobri, a to je nazvao 'četiri početka'. Tvrdio je da smo rođeni s osjećajem: ren (čovječnost), yi (pravednost), li (pristojnost), i zhi (mudrost). Ukoliko se tim urođenim osobinama dopusti da se razvijaju normalno, razvit će se u 4 stalne vrline.
Konfucijevci su čini se vjerovali u predodređenost sudbine zbog čega su ljudi bili pasivni i lijeni.
Od dobrobiti odaberi najveću, od zala odaberi najmanje.
Znati kako biti zadovoljan znači izbjeći poniženje, znati kada treba prestati znači izbjeći povredu.
Ako čovjek pravilno razumije prirodni red, kojeg je smrt dio, tada strah i žaljenje neće biti potrebni. Čovjek može razumom raspršiti osjećaje.
Jedna od ideja zena: u svakom čovjeku i u svim živim stvarima živi pravi mudrac. Nije potrebno povući se u planine da bi se doživjelo prosvjetljenje.
Neo konfucijevci posebno su držali do izreke: budući da su sve stvari u svemiru sačinjene od qia, stoga su svi ljudi i sve stvari samo dio našeg velikog tijela... živim, služim univerzalnim roditeljima, a kad stigne smrt odmaram se.
Post je objavljen 10.09.2009. u 12:44 sati.