Marketing
Sindikati kao suvozač na putu do dna
Zašli smo već prilično duboko u rujan, a jedini prosvjedi koji su počeli prilično neslavno su oni sindikata HUS. Svi ostali sindikati ne žele sudjelovati u prosvjedima navodeći svakakve razloge. No to sad nije ni toliko bitno zašto ne sudjeluju na prosvjedima koje organizira HUS, već činjenica da drugi sindikati uopće niti ne razmišljaju o organizaciji prosvjeda.
U posljednjih par mjeseci aktualna nesposobna vlast dodatno je pogurala ovu zemlju na dno ljestvice nekonkurentnosti gdje smo već prije kriznog poreza i povećanja PDV-a smješteni u društvo Namibije i Vijetnama, a sad su veći oni za nas „zapad“ bar kad govorimo o konkurentnosti ekonomije. U svakoj normalnoj zemlji već sama činjenica da se nalazimo u društvu takvih zemalja bila bi sindikatima povod za prosvjede, no u Hrvatskoj sindikati na to i ne pomišljaju. I imao je Radimir Čačić pravo kad je rekao da sindikati nisu u stanju organizirati prosvjede, jer ti sindikati uopće ne zastupaju radnike, već drže štangu HDZ-ovoj vladi iz kojekakvih sitnih interesa vodećih ljudi sindikata.
Zanimljivo je kako sindikati izvedu pravi teatar svaki put kad se pregovara s Vladom RH. Prvo su navodno odlučni da neće popustiti, a onda malo po malo po tiho bude onako kako su u HDZ-u zamislili. I dok bi još čovjek povjerovao kako je čelnike sindikata trgovine lako preveslati jer im nedostaje ljudi koji bi bili kompetentni za razgovore, to je teško povjerovati kad se radi o sindikatima javnih službenika, pa ipak… članstvo svih tih sindikata na kraju gubi jer njihovi čelnici vode neke svoje igre.
U čemu je glavni problem? Sindikati ne pristaju na realnost, a ta je da je previše ljudi koji dobivaju plaću iz proračuna. Sindikati kažu da prvo treba ukinuti razne agencije, ministarstva, općine kojima je jedini smisao plaćati načelnika i tajnicu i slično. I tu su u pravu. Ali… umjesto da sindikati krenu u prosvjede sve dok Vlada RH ne počne raditi prave rezove, sindikati prodaju demagoške priče kako bi svima iz proračuna linearno trebalo smanjiti 6% i stvar je riješena.
Jedini izlaz iz ove situacije su oštri rezovi, smanjenje broja općina na nekih stotinjak, preustroj državne uprave, ukidanje desetina nepotrebnih agencija koje nerijetko ništa ne rade, smanjenje nepotrebnih troškova, kao što su nepotrebni vozni parkovi, preseljenje ministarstava i agencija iz privatnih zgrada na koje se plaća najamnina u državne zgrade gdje se takav trošak eliminira, kompletna reforma poreznog sustava, sustava zapošljavanja, zakona o radu, davanja većih ovlasti poreznicima i inspektorima, uvođenje mjerenja učinka rada i sl.
Sindikalnim čelnicima to naravno ne paše jer u tom slučaju netko bi počeo mjeriti i njihov rad, a rezultati bi bili vrlo porazni. Ne paše ni njihovom mnogobrojnom članstvu jer istraživanja su pokazala da velika većina hrvata radi jako malo i da ona manjina u privatnom sektoru u principu mora raditi i za njih. Njima odgovara trenutna situacija gdje kad jednom zasjednu u državnu službu praktički više ne mogu dobiti otkaz, pa čak i kad gotovo ništa ne rade. Dovoljno je da kažu da rade u okviru svojih mogućnosti i nitko im ništa ne može.
Hrvatski sindikati toliko su ludi da kad pred njih dođe izbor ili otpuštanje pola radnika ili propast tvrtke u kojoj rade, oni će izabrati propast, jer računaju da ih zakon štiti i da ako i tvrtka propadne, država će se pobrinuti za njih, a nerijetko računaju i s tim da će se država možda ipak odreći potraživanja kako ne bi otjerala tvrtku u propast. Sve je to posljedica godina i godina pile naopako gdje su se svi problemi rješavali poticanjem nerada i kvazi socijalnim davanjima koja su dogurala do takvih apsurdnih visina da se ljudima često više isplati biti nezaposlen i obaviti tu i tamo nešto u „fušu“ umjesto da sami zarade svoj kruh.
Tko je krv za sve to? Pa zna se tko je bio na vlasti od 1991. do danas. HDZ tu snosi najveću krivicu jer je i najduže na vlasti, zatim HSLS, HSS, HSP i HSU koji su participirali u vlasti, a tek onda SDP koji je najmanje godina imao nekakvu vlast. No to sigurno ne amnestira SDP, ponajprije zbog Zagreba koji se financijski danas nalazi skoro pa u istim sranjima kao i država. Drugim riječima, SDP nam je na primjeru Zagreba pokazao da niti oni ne bi ništa drukčije vodili ovu zemlju da su bili na vlasti.
Gdje je izlaz? Prosvjedi, prosvjedi i prosvjedi… ako treba i generalni štrajk, ali nešto se veliko mora dogoditi. Oni koji su do sada vodili ovu zemlju sigurno je ne mogu izvesti na pravi put. Potrebni su novi ljudi koje za sad na žalost ne vidimo. Revolucija…
Post je objavljen 10.09.2009. u 11:01 sati.