Jutros sam se probudila, deseti devetoga. Koji je to gušt?! Ako nisam prva i jedina, to me ne zanima. Pari mi kao da je riječ o redu pred pučkom kuhinjom ili pak pred vratima stranke koja daje člana Nadzornog odbora (NO) u javna poduzeća. Otvoriš «prozor» nacionalnih dalekovidnica, a ono opća galama na štetno sklopljene milijunske ugovore u HŽ-eu, HEP-u, HZZO-u, te u HP-ama...
Prvo i osnovno pitanje koje se postavlja; gdje su bili članovi ( NO-a ), Upravnih odbora koje su postavile stranke na vlasti. Svi su uredno primali desetke tisuća kuna, dnevnice, neograničenu uporabu kartica, prijevoz službenim vozilom i vozačem, s jednom jedinom zadaćom zaštite javnog dobra datog na upravljanje kvazi menagerima...
Najebali smo! Sretno!
Jedino susjeda Darinka žali da je u redu pred Caritasom nitko nije dotakao. Istina, nudili su joj novo zubalo, ali sex nitko. Druga susjeda Ankica tvrdi kako nije sve ni u jebačini, da prostite. Ima nešto i u lovi. Ako ti nedostaje ovo prvo, drugim ga možeš kupiti. Članovima NO-a je dovoljno bilo imati guzicu i debeli obraz.
Rezultat općeg stanja je više nego poznat. Idemo dalje, petom brzinom u ambis.
Svršili smo na rang ljestvici gospodarski potentnih ( globalna konkurentnost) na 72.-om mjestu od 133. analiziranih država u rangu Namibije, Sudana i drugih In zemalja. Gledamo u leđa Slovencima, Crnogorcima...
Bar nama ne manjka iskustvo stajanja u redu i gledanju u pozadinu drugih.
Ispred su i Bugari, Rumunji, Česi, Slovaci, Poljaci...
Što fali se probuditi, deseti devetoga?!
Ništa! Možda, malo optimizma.
Tukac, danas si najebao.
Bolje danas, nego 11. rujna...
Post je objavljen 10.09.2009. u 10:09 sati.