Ne mogu se pomiriti da je Žarko Laušević svoja glumačka prošlost.
Ne mogu prihvatiti da čovjeka presretne jedan životni trenutak koji se kobno spoji s njegovom prirodom i napravi ga ubojicom.
Ne mogu si predstaviti kojim životom živi sad; rastočen između krivnje, hajke, prokletstva trenutka.
Mislila sam, iako poznajem potrese koji mijenjaju naše živote iz temelja, da se ovakav sudar dešava samo lošim ljudima.
On se dešava čovjeku.
Klonite se sebe u bijesu;
bježite od bijesa drugih.
Ne kupujte teške pepeljare.
Pijte iz plastičnih čaša.
Progutajte knedlu.
Duboko udahnite.
Lupite glavom o zid.
Dok pijete ne zaboravite 970.
Skupljajte knjige; ne oružje.
Poštujte „znakove pored puta“.
Volim tog glumca.
Obožavam ovaj dijalog na zagrebačkom balkonu.
Njegov život je postao remake posljednjeg filma.
Ovaj dječak je njegov sin.
Post je objavljen 09.09.2009. u 22:09 sati.