Marketing
Hrvatska-Engleska
tekma
U pravilu su tekme između Hrvatske i Engleske uvijek bile dobre, ali ono baš sportski dobre, jer je naša repka sa kvalitetnim protivnicima, a Englezi su to uvijek bili, uvijek igrala na višoj razini nego sa onim osrednjim ili lošim. To je oduvijek bila ona varljiva specifičnost hrvatske reprezentacije, to da smo kao lakmus papir ili kameleoni ako vam se više sviđa, pa u igri preuzimamo svojstva protivnika, bila ona dobra ili loša. Pa ako oni igraju dobro mi nadmašimo sami sebe, a ako su oni grozni mi smo još i gori. Ova zadnja tekma sa Bjelorusijom je najbolji primjer za ovo ´još gore´.
Dostojan i jednakovrijedan protivnik u drugu ruku - čini čuda za našu igru. A engleska reprezentacija u najboljem je izdanju igrom sudbine, slučaja ili volje bogova gore na sportskom Olimpu, oduvijek bila u toj istoj razini sa našom reprezentacijom u najboljem izdanju. S Englezima smo igrali i tvrdo i meko i zatvoreno i lepršavo i ružno i lijepo. I oni kao i mi igraju dobro s dobrim a loše s lošim, jer su i jednima i drugima kvalitetni protivnici najbolje gorivo na koje pogoni ove dvije momčadi gore. Mi i oni smo tu negdje, na istoj razini, i nitko ozbiljan tko se kuži u sport i nogomet i zna prošlost između ove dvije ekipe - ne bi se mogao zakleti u vlastiti život koja će između njih dvije odnijeti pobjedu danas a koja sutra. Zdravi sportski rivalitet između ova dva nogometna giganta nikada nije zanemario međusobno uvažavanje koje je itekako zasluženo sa obje strane. A nema većeg gušta i ljepše igre od one u kojoj se protivnici poznaju i međusobno uvažavaju, jer tek se tada rađa ono istinsko nadigravanje majstora, ona ljepota igre 
Jedini problem koji se tokom godina u našim međusobnim okršajima pokazao je taj što se valjda istom tom voljom bogova ove dvije reprezentacije nikako nisu uspjele odmjeriti u svojim najboljim izdanjima. Uvijek bi jedna ili druga strana bile ozbiljno hendikepirane izostankom ključnih igrača. Ili bi njima falio Rooney ili bi nama falio Eduardo ili tkogod treći, pa je i ona vaga potrebne sportske sreće uvijek nepravedno naginjala na jednu ili drugu stranu. To je ono što je istinskim zaljubljenicima u sport mutilo potpuni užitak igre.
Lijepo je pobijediti protivnika i ono što se kaže ´dotući ga do nogu´ u njegovom vlastitom dvorištu, ali ako je protivnik šepav kakva je čast i slast u toj Pirovoj pobjedi. A ruku na srce između ove dvije ekipe takvih je pobjeda bilo i s jedne i s druge strane.
Večerašnja utakmica nažalost ponovo spada u red onih ´hendikepiranih´, a bojim se da ovaj put vaga sportske sreće naginje na englesku stranu. Englezi su ovaj put u svom odličnom izdanju, a naša ekipa kao da nema sreće pa je nakon povratka najboljeg napadača izgubila samo srce ekipe, njen pogonski motor, malog Modrića. I ne samo njega, jer smo desetkovani i kartonima i ozljedama, što je istinska šteta, među ostalima i ljepote igre radi.
Jedini problem koji se tokom godina u našim međusobnim okršajima pokazao je taj što se valjda istom tom voljom bogova ove dvije reprezentacije nikako nisu uspjele odmjeriti u svojim najboljim izdanjima. Uvijek bi jedna ili druga strana bile ozbiljno hendikepirane izostankom ključnih igrača. Ili bi njima falio Rooney ili bi nama falio Eduardo ili tkogod treći, pa je i ona vaga potrebne sportske sreće uvijek nepravedno naginjala na jednu ili drugu stranu. To je ono što je istinskim zaljubljenicima u sport mutilo potpuni užitak igre.
Lijepo je pobijediti protivnika i ono što se kaže ´dotući ga do nogu´ u njegovom vlastitom dvorištu, ali ako je protivnik šepav kakva je čast i slast u toj Pirovoj pobjedi. A ruku na srce između ove dvije ekipe takvih je pobjeda bilo i s jedne i s druge strane.
Večerašnja utakmica nažalost ponovo spada u red onih ´hendikepiranih´, a bojim se da ovaj put vaga sportske sreće naginje na englesku stranu. Englezi su ovaj put u svom odličnom izdanju, a naša ekipa kao da nema sreće pa je nakon povratka najboljeg napadača izgubila samo srce ekipe, njen pogonski motor, malog Modrića. I ne samo njega, jer smo desetkovani i kartonima i ozljedama, što je istinska šteta, među ostalima i ljepote igre radi.
Tako da smo ovaj put mi oni koji odlazimo na Wembley kao janje na klanje. Ne sumnjam da će dečki dati sve od sebe, ovakva tekma, protivnik i teren, u njima sigurno bude onaj pravi borbeni duh, ali trčati bez jedne noge protiv Bolta jako je teško. Nama se je samo nadati da će se jednog dana ove dvije ekipe imati priliku ravnopravno omjeriti u svojim najboljim sastavima, kao što smo se nekoć znali omjerati sa Italijom, i da će tom veličanstvenom predstavom sporta cijeli svijet ostati zadivljen. Jer što je ljepše nego kad ti nakon teškog meča protivnik priđe, stisne ruku i oda priznanje ´uh što si me namučio, ali ti si pobijedio i to pošteno jer si bio bolji´. Tko zna, možda taj dan bude i danas?
Kako rekoh, s ovakvim protivnicima nikad se ne zna – sreća prati hrabre. Zato dečki hrabro!
Update: Kako rekoh - išli smo kao janje spremno za klanje. Očekivala sam da će biti loše, ali ono sinoć je bilo više od lošeg, ono je bilo - čerečenje. E moji dečki, koja šteta 
Post je objavljen 09.09.2009. u 11:18 sati.