Marketing
XX. Poglavlje - II.dio
Ponovo nisam mogla spavati. Šetala sam po sobi lijevo,desno kad sam začula korake u hodniku. Brzo sam legla u krevet. Ako je to ravnateljica i ako me ulovi da ne spavam može biti gadno. Pokrila sam se dekom i čvrsto zaklopila oči praveći se da spavam.
Začula sam kako se vrata otvaraju. Umirila sam disanje laganim i sporim udisajima. Mislila sam kako će svake sekunde ravnateljica otići, no nije. Koraci koje sam slušala približavali su se mom krevetu sve brže i brže. To nije ravnateljica, pomislila sam. U to sam bila sigurna. Bila sam sigurna i u još nešto. Da taj netko mi se polako približava, a ja ne znam što želi niti što će mi učiniti.
Osjetila sam kako nečija ruka prolazi kroz moju kosu. Ponovo i ponovo. Neprimjetno sam otvorila jedno oko i pogledala ispred sebe. Ugledala sam Davidovo lice. Nije shvatio da znam da je to on. Ponovo sam zatvorila oči kako bi mislio da i dalje spavam. Prepustila sam se njegovim toplim rukama jer sam i dalje željela da ih provlači kroz moju kosu. U tom trenutku, a i u svakom drugom, kada bi bio kraj mene osjećala bih se sigurno. Kao da mi nitko ne može nauditi. Niti jedna osoba, niti jedna stvar, niti jedna riječ. Ubrzo sam osjetila njegov dlan na mojem licu, a nedugo nakon toga i njegove tople usne. Krajičkom oka tražila sam njegovo lice po sobi, ali nije ga bilo.
„ JESS!!!“ viknula je Dianne. „ U cijeloj školskoj godini samo jedanput si se probudila na vrijeme.“
Lice mi je od srama poprimilo crvenu boju. Rekla je istinu.
„ Mora da je bio dobar san...“ Nastavila je.
Obje smo se nasmijale. Ona je dobro znala koga sam sanjala.
„ Pričaš u snu....“ Dodala je Dianne i povukla me za ruku.
„ Još 5 minuta, molim te.“ Preklinjala sam čvrsto se držeći za krevet.
„ Moramo u kazalište. Danas je predstava za kraj školske godine.“
„ Koliko je sati?“ Upitala sam trčeći po sobi.
„ 11 i 50.... Zašto?“
Primila sam se rukama za glavu. Imam još 10 minuta da dođem do školskog krova.
„ Dianne, pokrivaj me.“
Dianne me zbunjeno pogledala.
„ Molim te, važno je.“
Nije postavljala nikakva pitanja. Samo je kimnula glavom. Poljubila sam je u obraz u znak zahvalnosti i trčećim korakom krenula prema školskom krovu. Mjestu na kojem sam se trabala naći s Davidom.
„ Hej, kamo ćeš?“ Uhvatila me Alyson za ruku.
„ Tebe se to ne tiče.“
„ Trebaš u kazalište.“ Započela je. „ Odbacila sam ulogu, ti glumiš za 10 minuta.“
„ Ne mogu. David me čeka.“
„ Znam.“
„ Kako znaš?“
„ Ja sve znam. I zidovi ovdje imaju uši, a sad idi.“
„ NE IDEM!“ viknula sam.
„ Slušaj, ja ne mogu glumiti jer nisam noćas nosila sretne čarape i znam da će zbog toga nešto poći po zlu. S najmanjom voljom ti prepuštam ulogu. Budi sretna da si ju dobila. A za Davida ne brini. Ja ću mu reći da te čeka nakon predstave.“ Kimnula je glavom.
„ Znam da nećeš.“ Prekrižila sam ruke na prsima.
„ Gle, iako sam zaljubljena u njega, želim da bude sretan. Pa makar s tobom.“
„ Ne može. Nazvat ću ga nakon predstave.“
Nisam više željela razgovarati s njom. Svaki puta sam nakon razgovora živčana, a to mi je sada najmanje trebalo. Trebala sam se smiriti i pripremiti za važan dio u mom životu. NA predstavu dolaze i skauti iz Julliarda. Pokažem li se dovoljno dobrom, možda osvojim i stipendiju za fakultet.
Otišla sam iza pozornice kako bih se presvukla i našminkala. Čula sam u daljini kako publika postaje sve glasnija. Dolazilo je sve više ljudi. Bilo mi je žao što moji najbliži nisu sa mnom u ovom trenutku, ali znala sam da su i dalje moja podrška. Bez obzira na to što se nalaze na drugom kraju Amerike.
Začuo se veliki pljesak i zastori pozornice su se odmakli. Ugledala sam stampedo od ljudi i na trenutak zaboravila tekst. Lagano, neprimjetno sam odmahnula glavom i započela prvu rečenicu svoje prve predstave u životu.
Za to vrijeme na školskom krovu:
„ David, imam poruku od Jessice.“
David se okrenuo prema Alyson.
„ Neće doći, zar ne?“ upitao je tužnim glasom.
Alyson je lagano odmahnula glavom.
„ Ne. Upravo su joj ponudili da umjesto mene glumi u predstavi što je ona s vesljem prihvatila. Prije nego li je otišla, zamolila me da ti kažem da nije ni mislila doći. Želi te zaboraviti.“
„ Znači, moram se držati dogovora. Reci joj da je neću zvati, neću se javljati niti ću joj smetati.“
Alyson se približila Davidu.
„ Od sada imaš mene. Ja sam uvijek tu. Mogu ti pomoći.“ Prošla je svojim dlanom po njegovom licu.
„ Alyson, gubi se!“ rekao je David pokazujući prema stepenicama.
„ Ali...“ Zaustila je Alyson.
„ Kako ne shvaćaš? Ti nisi Jessica. Ti nisi osoba s kojom želim biti.“ Prekinuo ju je David. „ Idi.“
Alyson je spustila glavu i krenula prema stepenicama.
Predstava je uspješno završila. Naklonila sam se par puta publici zajedno s kolegama koji su glumili u predstavi, ali i svima koji su osmišljavali scene i koreografiju.
Pljesak je odzvanjao gledalištem. Još jednom sam se nasmiješila i naklonila te sam sišla s pozornice. Sva trema koja se pojavila prije nastupa nestala je. Umjesto nje pojavio se novi osjećaj. Osjećaj ponavljanja. U tom trenutku žarko sam željela sve ponoviti.
Pogled mi je skrenuo prema izlazu iz kazališta. Ugledala sam Davida. Njegove oči više nisu sjale kao prije. Bile su pune tuge, bez sjaja. Nisam znala što se dogodilo. Dozivala sam ga par puta kako bih mu ispričala što se dogodilo, ali nije se obazirao.
Tada sam shvatila da se drži dogovora. Nisam došla na određeno mjesto. Neće me zvati, niti mi se približiti. Trebala sam ukloniti tu sumnju. Možda me nije čuo. Uzela sam mobitel u ruke i utipkala njegov broj. Zazvonilo je jednom. Dvaput. Triput. Ništa. Nije se želio javiti. On se stvarno drži dogovora.
Obrisala sam suze koje su mi potekle niz lice i krenula sam sam u sobi spremati stvari za polazak u zračnu luku.
Nisam imala volje lijepo slagati stvari. Samo sam ih nabacivala u kovčeg. Dianne me par puta upitala što mi je, ali ja sam joj tek sedmi puta rekla što se zapravo dogodilo. Rekla je da će ona razgovarati s Davidom, no ja nisam to željela. Ispalo bi da sam nesposobna i da sam kukavica. Možda je bolje da se ovako raziđemo. Bit će mi manje teško ako se neću morati opraštati s njim na aerodromu.
Nakon dugog pakiranja, napokon sam zatvorila kovčeg i stavila ga kraj kreveta. Sutra, nakon punih 10 mjeseci, vraćam se kući. Vraćam se u New York.
...).. Bila sam ovih dana po dućanima i kupovala ja svašta za školu, ali to ćemo u drugom postu... Za slijedeći post nisam sigurna kad će biti... vjerovatno između petka i nedjelje, ali možda i prije.... INSPIRATION, please come back!!!! 
... e to, to je to... Svima želim sreću u školi.... (Ljudi, potrebna nam je... pogotovo srednjoj.... 
) Kommajte puno... kissam 
Post je objavljen 08.09.2009. u 22:35 sati.