KACIGA VIŠKA
Bio je potpuna suprotnost, ne samo onog kojeg bi joj njezina majka izabrala(jer majke ipak znaju najboljeJ) , već i potpuna suprotnost njenom uobičajenom izboru.
Oduvijek se palila na dotjerane dečke, one koji su pratili trendove u modi, glazbi, književnosti..frajere u društvu koji su izgledom odavali da su intelektualci..komunikativne dečke koji su uvijek znali što treba reći i učiniti...
On..on je bio jedan od onih koje je zaobilazila u širokom luku, od onih koji nisu bili dostojni ni njena pogleda. Ipak, imao je nešto..U starim izlizanim trapericama, nekakvom t-shirtu ispod kožne jakne..neobrijan...stajao je nasuprot nje, u povećem društvu i pijuckao svoje pivo. Nije čak djelovao ni da ima šarm i (neopravdano) samopouzdanje zločestih dečkiju..on..on je izgledao potpuno izgubljeno..kao da ne pripada ni ovom vremenu , ni ovom mjestu.
Promatrao je ljude oko sebe sa zadovoljnim osmijehom na licu, ili je bio podrugljiv..nije bila sigurna.Ona je promatrala njega, odmjeravala ga, stavljala u razne kalupe. Tek je kasnije postala svjesna kako nije skidala oči s njega. Što ju je priviklo na njemu? Njegova nezainteresiranost možda? Ni danas nije sigurna, ali takav magnetizam odavno nije osjetila.
-Imam kacigu viška.Ideš?-upitao ju je. Odjednom, kao da su stari znanci.
A u njenoj glavi: Pa kada joj je prišao..Bože, kako lijepe oči ima.. ma kako se samo usuđuje, ajme, kako je zgodan..kacigu, on vozi motor?...pogledaj mu ruke, mmm... Ona mrzi motore, strah ju je brzine..ali, okice..paaaa, možda.. Potom je čula svoj glas kako mu odgovara
-Može...ali ja se bojim brzine.-dodala je usput
-Ne brini, vozit ću polako.- ona ga nije ni čula, nije joj bilo važno. Osjećala se potpuno sigurno uz tog stranca...ni ime mu nije znala...Stavila je kacigu na glavu, sjela iza njega i odjurili su u noć..polako...
Post je objavljen 08.09.2009. u 19:48 sati.