Marketing
BOGATSTVO - SLOBODA ILI OKOV
Donijela sam od Noska stare brojeve Globusa. U nedjelju je puhalo i zahladilo, pa je bio idealan trenutak za pročitati nešto lagano i kratko, prije nego me savlada san.
I tako umotana u dekicu, uhvatila se ja "posla". Naše aktualne političke teme - intervjue i kolumne sam preskočila.
Između priče o otkazu suradnje HRT-a pjesniku Danijelu Dragojeviću, intervjua s talijanskim novinarom Francom Bucarellijem, Goranom Milićem, Malnarovom Slađom, biznismenom Dankom Končarom koji namjerava kupiti brodogradilišta, Costom Gavrasom - naletjeh na jednog Rusa...
Možda bih i konačno zadrijemala, da me nisu probudile fotke predivne vile Sv. Rok u Lovranu... Probuđena, počela sam čitati intervju s ruskim izdavačem Sergejom Rodionovim. Razgovor je vodila novinarka Bisera Fabrio.
Poznato je da je nakon raspada SSSR-a, novonastala država uletjela u divlji kapitalizam. Sva ona kvazi jednakost i uređenost, organiziranost i disciplina, rasplinula se kao mjehur od sapunice. Kao i svugdje gdje taj prijelaz nije bio temeljito i pošteno izveden, društvo se raslojilo. Netko je postao tajkun i basnoslovno bogat, ostali koji se nisu snašli, postali su majstori za preživljavanje.
Neću sada o uzrocima i posljedicama. Činjenica je da su ruski oligarsi toliko dobro potkoženi da je to - besramno. Prije nekoliko godina gledala sam reportažu o ruskim "caricama", ženama poduzetnicama koje se bave različitim biznisima, svaka je za sebe stvorila ogromno financijsko carstvo. Ima nešto zajedničko svima njima - uglavnom su svi akademski obrazovani. No neki od njih su unatoč tome - prave razmetljive sirovine, snobovi kičasta (ne)ukusa, a neki samozatajni intelektualci...
Rodionov pripada među ove druge.
Već desetak godina ima vilu u Lovranu, u našim medijima je nepoznanica.
Intervju je opsežan i nadasve zanimljiv. U razgovru se novinarka dotakla različitih tema. Čovjek se školovao na moskovskom Institutu za financije i počeo je u bankarstvu.
Da bi se stekao dojam o Rodionovu, treba pročitati
intervju u cijelosti...
Nezahvalno je razbijati cjelinu i kontekst pojedinih tema, ali nisam mogla odoljeti, a da vam ne citiram neke dijelove razgovora na određenu temu...
Na pitanje da li se smatra oligarhom...
"Nikada nisam bio milijarder i nikada nisam bio moćan. Štoviše, vjerojatno dijelom i zbog svog teškog karaktera, uvijek sam bio u prilično lošim odnosima s ljudima na vlasti u Rusiji. U vrijeme Borisa Jeljcina govorio sam da zakoni privatizaciji nisu dobri i da ih treba promijeniti, jer omogućavaju da do vlasništva i bogatstva dođe nekolicina sretnika i nitko više...
Ne možete živjeti i biti bogati u zemlji u kojoj su svi ostali siromašni. Vaše vlasništvo tada nije cijenjeno. Niste ni vi. Uvijek postoji sukob bogatih i siromašnih, a ako je do tih razlika došlo prijevarama i krađama, to vlasništvo može još jednom ukrasti netko drugi. Prešli smo preko noći u drugi sustav, a da za to nisu postojale zakonske osnove, niti su ljudi, zapravo bili svjesni što se oko njih događa. Kada počinjete od nule, kao mi, kada se naglo mijenja sustav, a nemate temelje, onda nastaje mnogo problema" ...(ovdje bi se mogla povući paralela s nama).
"U Sjedinjenim Američkim Državama postoji procedura bankrota koja se mora poštivati. U Rusiji i tranzicijskim zemljama ne, nego se gleda kako da se neka tvrtka osiromaši da bi je onda kupili oni koji to mogu po niskoj cijeni..." (za kunu ili za kredit bez pokrića).
O kapitalizmu kao sistemu...
"Svi očekuju da će netko stvari riješiti umjesto vas. Kapitalizam je vrlo grub sustav, nemilosrdan, u njemu se svatko bori za svoj dio kolača. Neće vas država spasiti. Borite se sami za sebe..." (a što ako te država i oni u sistemu - sustavno pljačkaju?)
O relgiji...
"Mislim da je religija u nama samima. Vaša su uvjerenja vaša. Ne treba ljudima govoriti da moraju u crkvu. Ako žele, neka idu. Ako ne žele, ne treba ih tjerati. Vjerovanje mora biti u vama, sve je ovo što se vani pokazuje nebitno i samo služi za razmetanje..."
O prijateljstvu i prijateljima...
"Moji prijatelji su prijatelji iz djetinjstva, iz škole. To je jedino što ostaje, jer mi nismo prijatelji iz biznisa, nego od ranih dana, kada se nije znalo tko će što postati. Što ste više u biznisu, to imate manje prijatelja. Oni jedva čekaju da padnete, nema tu prijateljstva..."
I na kraju, najviše mi se sviđa stav o bogatstvu, novcu i zarađivanju. Nije od licemjera koji govore da je bogatstvo nesreća. To je ovisno o čovjeku njegovim stavovima o novcu, prioritetima koje nosi u sebi i karakteru općenito.
U čemu uživa...
"U slobodi. To je jedina stvar koja je važna i koju vam bogatstvo omogućuje. To znači da možete birati svoju osobnu slobodu jer niste opsjednuti novcem i možete svoj život organizirati kako želite. Ne mogu dugo sjediti na istom mjestu, no to ne znači da moram imati svoj privatni jet i da njime letam s jednog kraja svijeta na drugi. Naprotiv, evo ove smo godine sjeli u auto i otišli u Bosnu..."
O Abramoviču...
"Kad imate toliko novca, ne kupujete sebi slobodu nego okov, lanac oko vrata. U ovim našim zemljama niste došli do bogatstva kao u zapadnim zemljama, gdje se bogatstvo kroz obitelj stjecalo godinama, stoljećima, nego ste nekako uspjeli doći do njega, ili se niotkud pojavilo. Zato ga uvijek morate braniti, jer znate da kao što ste ga dobili, tako vam ga mogu i oduzeti u tren oka. Uvijek ćete živjeti u strahu. Nitko vas ne voli, svi vam zavide ili žele dio vas i nemate pravih prijatelja..."
O svom stavu prema novcu...
"Bio sam takav cijelog života i nisam se promijenio. To što sam u životu zaradio određen novac, nije promijenilo moj karakter. Ako ste normalna osoba, ako stojite čvrsto nogama na zemlji i ako ne dopuštate da vas to bogatstvo i razmetanje njime ponese, onda možete sasvim normalno živjeti. Bitno je samo da ne poludite sa svojim apetitima..."
Ovo posljednje sam mnogo puta tvrdila u razgovoru s prijateljima, u postovima na blogu, u pričama oko famoznog jack pota i bogatstvu koje se uistinu može pretvoriti u nesreću. I doživjela da su mi mnogi rekli - nemoguće je da čovjek dođe do novaca i ostane isti. Ja pak tvrdoglavo tvrdim da čovjek mora imati noge na zemlji i osnovne stavove i principe, s novcem ili bez njega...
Nadam se da vas nisam previše udavila. Čovjek se uvelike razlikuje od većine lovatora. Želim vjerovati da je je uistinu takav, čim nije toliko medijski eksponiran, te voli mir i privatnost. Ako laže, laže...
UPDATE:
Vidim da se neke blogerice interesiraju 
, pa stavljam fotku dotićnog Inače, moja generacija -'62. godište...Žena Olga "samo" je 13 godina mlađa...O on izgleda poprilično bankarski...
Toliko za danas...
Budite mi dobro
& 
Post je objavljen 08.09.2009. u 16:56 sati.