Najveći hramski kompleks u Kyotu je Myoshin-ji, koji se sastoji od 40-ak različitih hramova, pomoćne hramske zgrade da i ne spominjem. No više od zgrada svidjeli su mi se (većinom zen) vrtovi. Zgrada naslovnog hrama kompleksa, Myoshin-ji, nazire se preko pregradnog zida.

Ulazna vrata sa slamnatim krovom. Ograda sprječava prilaz mostiću preko ukrasnog jezerca, možda zbog sumnjive statike istog.

Kip Jizoa zaštitnika djece na ulazu u groblje.

Groblje samo.

Mali ali slatki zen vrtić.


Još jedan vrt koji kombinira zelenilo s grabljanim šljunkom.



Kamena lampa od namjerno neobrađenih blokova kamenja. Takve su mi najšarmantnije.

Kombinacija stabala, grmlja, cvijeća, kamenja i tekuće vode... ovaj vrt je primjer japanske umjetnosti uređenja vrta. Nedostaje samo "posuđeni krajolik", brdo u daljini koje bi se uklopilo u pogled.

Mislim da gljive ipak nisu bile dio plana vrta.

Aranžman uz jedan od stupova zvonika.

Mladica bora posađena točno na mjestu gdje je stajao bivši.

A ovako bi trebala izgledati kad naraste.

Myoshin-ji izbližega.

Put prema sjevernom izlazu iz kompleksa vodi između gospodarskih zgrada. Mimoiđoh se s grupom studenata ili đaka koji su upravo stizali na obilazak.

Još uvijek unutar hramskog kompleksa, buba.

Nasitivši se budističkih hramova, nastavih šetnju prema ovećem šintoističkom hramu, Kitano Tenman-gu (gu = šintoističko svetište, palača). Usput, šarenooka mačka (na povodcu, i opet).

Još fotografija može se naći na Photobucketu.
Post je objavljen 11.09.2009. u 17:15 sati.