Zatim smo krenuli, dugo smo se vozili glavnom cestom. Bilo je nepodnošljivo vruće. Odjednom smo skrenuli na neku malu sporednu cesticu, odjednom se atmosfera promjenila. Zrak je postao teži i teško se disalo. Zatim je postalo jako hladno, smrzavala sam se.
„Evo, već je počelo.“ – Allison je zvučla prestravljeno.
„Ljudi ne slušajte ju“ – Alexis je zvučala nesigurno u sebe.
Počela sam se gušiti.
„Victore zaustavio auto!“ – vrisnula sam.
On je stao i sve su oči bile uprete u mene. Otvorila sam vrata i izišla van. Isto je učinila i Denisse. Zatim nam se pridružila Allison i July, a Alexis je ostala namrgođena u autu. July i Denisse nešto su čavrljale a meni se pridružila Allison.
„Kažem ti, tamo gdje na gospodin Victor vodi, tamo se samo zle strvari zbivaju.“- govorila mi je.
„Molim te nemoj ga zvati gospodin jer ima samo dvadesetdvije godine, i još k tome ja ne vjerujem u vještice.“- rekla sam strogo.
„Onda ti se loše piše. Upozoravam te, vjeruj mi, čula sam glasine...“
„A što si to točno čula?“
„Ako uistinu želiš znati čula sam da je prije nekoliko godina neka djevojka po imenu Violet otišla u to selo da potraži svog mlađeg brata s kojim je išla šetati kroz planine. I našla da je, ali je bio raskomadan i bilo je krvi posvuda, priča se da je i nju vještica ubila...“
Ponovno sam je prekinula „Ma ovo je zaista previše!“ okrenula sam leđa i otišla do auta. Na trenutak sam bila zbunjenam Allynom pričom.
Više ne znam u što da vjerujem.
Kasnije su svi ušli u auto i krenuli smo na dug put ispred nas. Imala sam osjećaj kao da nas netko prati. Brzo je pao mrak.
Post je objavljen 07.09.2009. u 20:34 sati.