Suza sam za tebe izdvojila podosta
I te snove,previse ambiciozne,cuvala sam
U kutijama od kartona,tako krhkim,
Poput svake misli za tebe sacuvane,
A sjetim te se,na trenutke,ne cesto,
I bojim se,strasno se bojim da te ne zaboravim...
Jos je uvijek prisutan osjecaj koji se budio
Svaki put kad bi se zatvorila u tvoj zagrljaj
I zelim ga zadrzati blizu
Ovog ostecenog srca
Zajedno sa osmjehom, i ocima,tako blagim,
Cij pogled me nosio visoko,do oblaka,
Gdje cinilo se da sam princeza obecana vjecnom plavetnilu
Ali bojim se,strasno se bojim da te ne zaboravim...
Mozda bih plaka,jos malo,
Kada bi time vratila mogucnost da te volim,da te imam,
Ali ona mi je oduzata
I preostaje mi samo da te zelim,zamisljam,
I na kraju se tjesim drugima,
Da glumim da se zabavljam a zapravo mi nedostaje
Onaj koji je mozda mogao biti moj
Da mi je vrijeme to dozvolilo.
Ponovno trazim utjehu u besciljnim stihovima,
Pisanim pod punim mjesecom koji budi sjecanja
A znam da,ako sklopim oci,morat cu te sanjati da bih te dotaknula,
A jos te nemam snage ostaviti jer me ubija pomisao
Na sve sto smo mogli imati
I bojim se,strasno se bojim da te ne zaboravim...
Hvatam se za slamcice samo da ti budem blize,
I ovu patnju koju stvaram,stvaram ju dobrovoljno,
Jer nije bitno kakav je osjecaj,ako je uz tebe vezan
Zelim ga osjetiti u potpunosti
Jer se bojim,previse se bojim da te ne zaboravim...
Post je objavljen 07.09.2009. u 14:03 sati.