Ispričala mi šestašica priču.
Zamolila sam je da ju pošalje pa evo je sad i vama.
Priča je o ljubavi...
Bila jednom djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa.
Ona je mrzila svakog osim svog voljenog dečka. On je uvijek bio tu za nju.
Rekla mu je: 'Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe'
Jednog dana netko je donirao OČI za nju.
Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka.
On je upita: 'Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?'
Ona ga pogleda i uoči da je slijep.
Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega.
Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije napisa joj pismo:
'Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje.'
..................
Umjesto zaključka - molitva:
Bože, koji si nam dao oči...
oči tjelesne i oči duhovne...
hvala Ti...
Hvala ti što očima tijela vidimo ljepotu svijeta
Hvala ti što očima vjere vidimo -
da si Ti s nama
uvijek...
Daj nam svima požrtvnosti ...
jer to se zove - ljubav

Post je objavljen 07.09.2009. u 11:34 sati.