Obasja me zraka svjetla
pa vjetar ugasi sjaj
kiša prekrije toplinu
noć potamni dan
Moje misli isprekidane
dok Tebe žele upiti
u Tvoje naručje ući
i poput djeteta zaspati
Dolazim odlazim
idem stojim
govorim šutim
radim odmaram
Što je smisao mojih dana
tko odgovor mojih pitanja
gdje mjesto mog bitka
i odjek moga srca
Tko sam ima li me
zašto sam što li značim
onima kojima me šalješ
meni kojoj sam darovana
Što ću s Tobom Nebo moje
kad do Tebe ne mogu
hoćeš li i ponovo Ti
razdrijeti ga i k meni doći
Povedi me za sobom
a ništa zaslužila nisam
što Ti zauzvrat mogu dati
kad ništa nemam
dok me Ti ne ispuniš
Ljiljana Katić, 15.5.2009., Dugo Selo
Post je objavljen 07.09.2009. u 10:19 sati.