Marketing
Veternica
Špilja Veternica je smještena na jugozapadnom dijelu Medvjednice. Preporučam da ju pogledate. Mene je oduševila.
Temperatura u špilji je stalno oko 10 stupnjeva Celziusa, pa tome treba prilagoditi i odjeću. Na ulasku dobijete kacigu i spremni ste za avanturu.
Duljina do sada istraženih kanala iznosi 7128 metara, a dužina glavnog kanala je 2622 metra. Ukupna vertikalna razlika je preko 200 metara, dok se ulaz u špilju nalazi na 320 metara nadmorske visine. Uređeni dio za posjetitelje je dugačak nekih 800 metara.
Jugozapadni dio Medvednice krško je područje, te u tom pogledu podsjeća na južnije dinarske predjele. Poput drugih krških područja ovaj je dio izgrađen od vapnenca i vapnencu slične stijene koju nazivamo dolomit. Voda lako otapa ove stijene i uzrokuje nastanak različitih površinskih i podzemnih krških oblika.
Špilja je nastala tijekom pleistocena, koje je počelo prije 1,8 milijuna godina, a završilo prije 10.000 godina. U to vrijeme izmjenjivala su se ledena i međuledena doba. Poniranjem s područja Ponikvi duž pukotina u stijenama, smjerom sjeverozapad-jugoistok, voda je u podzemlju pronašla najlakši put i potekla na dodiru dvaju vrsta stijena: litotamnijskog vapnenca i dolomita ispod nje.
Šupljikavi litotamnijski vapnenac vidljiv je u stropu špilje.
U njegovu nastanku tijekom geološkog razdoblja miocena (prije oko 16 milijuna godina) važnu ulogu imala je crvena alga Litothamnium . U njemu se mogu zapaziti okamenjeni gomolji algi, ljušture školjaka i ježinaca (npr. rod Clypeaster) , a nađeni su i zubi morskog psa. Sivi dolomit koji se nalazi ispod njega taložio se u plitkom moru u doba trijasa (prije oko 225 do 195 milijuna godina).
Podzemna voda u kršu tvrda je zbog otopljenog vapnenca. Špiljski ukrasi ili sige nastaju taloženjem vapnenca u bezbroj čudesnih oblika. Sige se međusobno razlikuju oblikom i načinom postanka. U Veternici nalazimo stalaktite, stalagmite, stalagnate, zavjese, heliktite, špagete (tanke cjevčice koje predstavljaju početnu fazu oblikovanja stalaktita) i mnoge druge. Mogu rasti različitom brzinom, ali uzima se da je prosječna brzina rasta od 1 do 2 mm na godinu.
Naslage su podijeljene na dva dijela:
Gornji dio naslaga istaložio se tijekom holocena (započeo prije oko 10 tisuća godina, a traje do danas). Nalazi iz tih naslaga pripadaju mlađem kamenom dobu, zatim brončanom i željeznom dobu, te rimskom periodu.
Ispod ovih slojeva su starije naslage koje su nastale za vrijeme posljednjeg ledenog doba, tijekom gornjeg pleistocena (započelo prije 150 tisuća godina, a završilo prije oko 10 tisuća). Unutar ovih naslaga najobilniji su nalazi špiljskog medvjeda (više od 90% svih nalaza). U zidu ulaznog dijela špilje nađena je kamena niša u koju su neandertalci uredno ukapali lubanje špiljskog medvjeda, što upućuje na štovanje kulta špiljskog medvjeda.
Većina posjetitelja špilje na prvi pogled zaključuje da u špiljskim uvjetima nije moguć život-tama, gole oštre stijene, malo hranjivih tvari… Ipak, promatrajući biospeleološkim očima, osim šišmiša, naići ćemo na mnoštvo različitih organizama prilagođenih životu u podzemlju. Koje su to prilagodbe? Gubitak pigmenta, krila, očiju, usporen metabolizam i smanjena potreba za hranom, te razvoj osjetila opipa i mirisa, neke su od prilagodbi tih životinja.
Dva su osnovna staništa za organizme koji žive u špiljama: vodena i kopnena. Voda je jedan od najvažnijih čimbenika u podzemnim staništima. U Veternici, u kanalima iza turističkog dijela, se nalazi 15 vodenih tokova koji potječu sa šireg slijevnog područja jugozapadnog dijela Medvednice.
Kopnena fauna dominira vrstama i brojnošću, kao i iznimnim brojem endema. Neke vrste nikad ne izlaze iz špilje, tu se rađaju, žive i umiru (Troglobionti) npr. špiljski trčak Anophtalmus kaufmanni weingärtneri , podvrsta endemna za podzemlje Medvednice.
Druge povremeno izlaze na površinu (Troglofili) – npr. šišmiši, zatim neki leptiri.
Oni koji slučajno zalutaju u podzemlje nazivaju se Troglokseni. (To smo valjda mi, ljudi
)
Na mjestima se jedva prolazi koliko je usko.
Da bi se odjednom našli u velikoj dvorani.
A malo dalje se opet treba sagnuti da bi se prošlo.
Izvor podataka: vodiči u špilji
www.pp-medvednica.hr
Post je objavljen 07.09.2009. u 10:00 sati.