NATO je priznao da neke odbačene zrakoplovne bombe u Jadranu i na kopnu nije pronašao, a aktivirati ih je mogla velika vrućina, tvrdi umirovljeni časnik podastirući dokaze.
Uzrok stradanja 12 šibenskih, tišnjanskih i vodičkih vatrogasaca u kornatskoj tragediji nije eruptivni požar nego detoniranje, vjerojatno zbog požara, rasutog eruptivnog punjenja jedne ili dviju odbačenih bombi, po svemu sudeći CBU 87, s NATO-vih zrakoplova nakon "kosovske krize" u proljeće 1999. godine.
Tvrdnja je to umirovljenog vojnog časnika HV-a Nedjeljka Pušića koji je sedam mjeseci istraživao slučaj i temelji ga na 12 kilograma teškoj dokumentaciji, koju je za to vrijeme prikupio. Dokumentacija, pak, prilično uvjerljivo podupire njegove teze. Kako kaže, bio je uvjeren da će ekspertna skupina doći do istih saznanja.
"Čekao sam njihovo očitovanje, no kada su objavili službeno izvješće u kojem tvrde kako je riječ o eruptivnom požaru, odlučio sam provesti vlastitu istragu. Ušao sam u na web stranicu Američkog šumskog ministarstva i pročitao sve raspoloživo o eruptivnim požarima i shvatio da to nema nikakve veze s kornatskom tragedijom", kaže Pušić dodajući da je za eruptivni požar potrebna šuma i puno kisika te da sličan slučaj nigdje nije pronašao.
Na internetu je kasnije, pak, pronašao dokument o Savezničkoj žetvi i, kako kaže, povezao dva i dva.Svojim saznanjima nije želio sijati paniku, no sve što je pronašao dostavio je MUP-u i Državnom odvjetništvu i to još u studenome prošle godine.Pušić je time želio i upozoriti Vladu da u Jadranu ali i na kopnu ima još deset neotkrivenih NATO-vih bombi, što potvrđuje izvješće NATO pakta iz 2004. godine.
Umirovljeni časnik upozorava da su zrakoplovi vraćajući se iz akcije s Kosova morali prije slijetanja odbaciti streljivo te da su za to postojale određene zone. Njih sedam pod nazivom "Jettison areas" nalazilo se na putu za Aviano gdje su slijetali avioni vraćajući se iz akcija iz Srbije, odnosno Kosova. Područje su kasnije Amerikanci, u sklopu dvije akcije i razminiravali, no nisu otkrili sve. A na 1041 nautičkoj milji posijana je 231 naprava. Sve nisu ni pale u zone u koje su trebale, a kako Pušić tvrdi, Kornat se nalazi upravo u blizini tih zona.
S obzirom na visinu i brzinu pada bombe, eksplozivni materijal se vjerojatno rasuo, a kako je otok praktički nenaseljen nitko to nije ni primijetio.Eksploziv je kasnije mogla aktivirati vrlo visoka temperatura, tvrdi Pušić, koji svoju priču podupire satelitskim snimkama koje izgledaju upravo onako kako izgleda kada dođe do eksplozije o kojoj govori.Svoj iskaz potkrjepljuje i sa sličnim snimkama ozljeda kakve su imali vatrogasci, piše Slobodna. net.hr