Živina je još uvijek živa. I preživa. Od onih (navodnih) 20 sati što spava, ova naša spava puuno manje tj. budna je i znatiželjna, a pošto smo za početak kupili kavez koji nije adekvatan (tj. nismo htjeli odmah kupovati dvo ili troetažni kavez za tvorove), em je sve oko kaveza puno piljevine, em ga puštamo po kući, u trenucima kada smo spremni za igru i pizdarije. Nasljednik mu je dao ime Larry (gledaju se stare serije na RTL-u), a ja - Đuro.
Guzdu sam natjerala da vodi brigu o Zveri jer je uostalom to bila njegova (i njegove Najdraže kćeri) ideja. Još od prošle godine. Tako da za sada stprljivo čisti govanca, lovi Zver po kući, gradi mu vanjski kavez...
Problem će nastati kad dotični ode za par dana na posao... Hmm...
Životinjica je mlada i zaigrana, preslatka, još uvijek grize tj. gricka i skakuće okolo od veselja (em je muško em je mlado) a problem je tu tome što ga se ja bojim primiti u ruke.
Problem nastane kad ga pustimo da se igra, pa ga treba utrpati natrag u kavez. Mala ga se isto boji, što je sada problem jer bi to morao biti njezin kućni ljubimac. A Nasljednik? Taj se boji samo mame...
Da guzda nije zaradio neke ekstra pare, poslala bih i njega i Zver u p.m. jer je do sada nakupovao, osim sam životinjice i kaveza i hrane za tvorove, viseću ležaljku, posudice razne, šampon za ovo, šampon za ono, pojilicu za vodu, povodac, specijalne igračke za tvorove... ma, ne želim znati zaključnu cifru...
No, toliko o Đuri za sada.
Jučer smo, nakon kratkog dogovora sa frendovima "skoknuli" do Baranje. Naime, Guzda je morao obaviti neke sitne poslovne dogovore, a mi smo iskoristili priliku za odlazak na "iće i piće"...
Cilj nam je bio BARANJSKA KUĆA u prelijepom pitoresknom selu Karancu u Baranji.
Na kraju je ispalo da smo imali sreću, pa su nas "stisnuli" bez rezervacije između jedne poslovne austrijsko-hrvatske ekipe (s dvije animir dame) nekog lokalnog vlasnika pilane, poljske televizijske ekipe (molim da se u slijedećih par dana prati poljski dokumentarni program!) i ženske proslave rođendana (mačka mi izgleda starije od slavljeničkih 28, no tko sam ja da joj sudim..).
Kako to već biva u Slavoniji, nakon što smo naručili fiš i ono nešto drugo od ribe (malo gušće od fiša) sa domaćim rezancima sa sirom i špekecom, te popili (nas troje, Guzdi vozaču nismo dali osim par malih piva) litru domaće Graševine, tek smo za nekih dobrih sat vremena dobili i dotičnu klopu na stol.
Ali zato knedli sa pekmezom od šljiva u prezlima na masti i posebno vrhnjem - ma mmmm.....
I kao šećer na kraju - domaći muzikaši što su od stola do stola obilazili i pjevali i svirali "na uvo"!
Post je objavljen 05.09.2009. u 15:13 sati.