Marketing
300 + 1
Krenete li Tuškancem od „Salona“ prema Cmroku, otprilike na pola puta s desne strane, prekoputa kioska za novine, nalazi se dvorac kao iz bajke, nalik Trnoružičinom dvorcu. Iza njega je kompleks od nekoliko zgrada u kojima je nekoć bila milicijska škola i domovi za pitomce, a kasnije je sagrađena i dvorana u kojoj je Tuđman zimi igrao tenis.
U vrijeme neposredno prije osamostaljivanja Hrvatske ili neposredno nakon toga, ili kroz sve to vrijeme, milicajce su zamijenili neki mladići u civilnim odorama, pomalo rabijatni, onakvi kakve nitko ne voli sresti noću u pustoj ulici ili da zasjednu za susjedni stol u restoranu.
U to su vrijeme pobudalili Srbi raznosili diljem bivše Jugoslavije kosti svojih svetaca i mučenika, priređivali „mitinge istine“ i „jogurt-revolucije“. I u Hrvatskoj je vrilo. Osnivale su se nove stranke, održavali protestni skupovi, demonstriralo se za višestranačje, protiv Jugoslavije, održavani su kandidacioni skupovi za stranačke i državne prvake, svašta, ni ne sjećam se više što sve ne. Uglavnom, masovno se masovno okupljalo. Svaki dan su naslovne stranice novina bile prekrivene izvještajima iz raznih gradova i mjesta na kojima je stanovništvo javno izražavalo svoje nezadovoljstvo i nova stremljenja.
Svakodnevno su mladići iz Trnoružičinog dvorca rano ujutro, ujutro ili prijepodne sjedali u autobuse i odlazili diljem lijepe naše - svaki autobus u drugom pravcu ili dva-tri u istome, zavisno o brojnosti očekivanog mnoštva ondje gdje su se zapućivali - te se vraćali poslijepodne, navečer ili kasno u noć. Bili su obučeni kako koji, u uobičajenu svakodnevnu madenačku odjeću, pomalo sportski, a povremeno nosili i prigodne transparente. Njihova zadaća bila je značajna, a uloga u opredjeljivanju Hrvata velika, te je propust povijesne znanosti i velika šteta što se ne zna ni tko je tu misiju zamislio, organizirao, ni tko je njome rukovodio, ni tko su bili ti vrsni hrvatski mladići.
Zamislite samo bilo koji javni ili stranački skup u Đakovu, Valpovu, Našicama, Čakovcu, Stubici ili Pušćoj Bistri na koji se okupilo pet stotina, tisuću ili dvije do tri tisuće znatiželjnika, staraca, žena, djece, ostrašćenih Hrvata i raznih zgubidana kada se među njih umiješa stotinjak, dvjestotinjak ili tri stotine tih kršnih mladića. Kad god zatreba oni se jave ovacijama ili pljeskom, pa povedu i ostale, a oni koji šute se ni ne čuju. Ako se tkogod drznuo rogoboriti nešto protiv povijesnih hrvatskih stremljenja i interesa, odvalili su mu šamarčinu ili ga je nekolicina odvukla u pokrajnju ulicu i učas ga utišali. Nakon nekoliko desetaka novinskih i televizijskih izvještaja s takvih skupova već se znalo kako oni teku, pa je svima kojima nisu bili po volji bilo jasno da je bolje da se na takvim mjestima ni ne pojavljuju.
Ti požrtvovni mladići pomogli su domovini da se opredijeli što zapravo hoće i odlučno izjasni na trgovima, ulicama i stadionima, a nije isključeno da su obavljali i druge značajne zadatke u istom cilju. Koliko znam, o njima nije bilo novinskih članaka niti ih je povijesna znanost ikako zabilježila. Pa gdje je barem istraživačko novinarstvo? Kada bi netko pregledao fotografije onovremenih okupljanja ili nemontirane televizijske materijale vjerojatno bi se iznenadio uočivši da od Varaždina do Siska, od Gospića do Osijeka, u prvim redovima i u gomilama zapaža ista sveprisutna lica. Uostalom, ti mladići su danas ljudi u najboljim godinama, a ako je pravde vjerojatno i u zasluženim mirovinama, pa bi se i oni mogli javiti sa svojim sjećanjima.
Koliko tristotinjak mladića može utjecati na izjašnjavanje naroda? Svaki pastir zna da tri dobro dresirana ovčarska psa djelotvorno mogu nadzirati, usmjeravati i voditi stado od sto ovaca. Narod je neorganiziran, pa tristotinjak dobro organiziranih ljudi mogu napraviti čuda. Uostalom, tristo Spartanaca je zaustavilo u Termopilskom klancu nepreglednu perzijsku vojsku kao što i jedan vuk može natjerati ogromno krdo bivola u stampedo. Pitanje je tko je onaj jedan čovjek koji je cijelu operaciju zamislio, pokrenuo, instruirao prvu desetoricu koja su odradila ostalo. Taj jedan me zanima. On bi nam mogao mnogo reći o onome što nam se zaista dogodilo.
Post je objavljen 04.09.2009. u 09:49 sati.