''Po jeziku smo mi nužno metafizička bića, i socijalna bića. Čim izgovorite jednu rečenicu, vi ste se prvo otvorili prema jeziku, dakle, prema drugim svjetovima, prema drugim formama postojanja i prema drugim bićima. To je jedan sloj ovog razgovornog u književnosti, u procesu pisanja, ali i čitanja. Jer čitanje je, ako tako mogu reći, jedna malo otmjenija forma pisanja. Jer, čitanje dolazi kasnije, ono je prividno pasivno, ono je manje tašto – jer, pisac viče: „Evo me!“ Ma, ja u svakom slučaju ne, ali – pisac traži. Pisac se obraća, on traži sugovornika. Čitalac je privilegiran, on je otmjeno dozvolio da ga se nađe''
Prethodni citat izvadak je iz
intervjua s Dževadom Karahasanom, koji vaše klikanje čeka
ovdje