Otvorila mi je u kratkoj majici i trapericama.
Volio sam njenu razbarušenost. Ona je voljela moje milosrđe. I kad je prekidam dok sprema ispit. Naša druženja su joj bila potrebna da ne „ispali“. Zbog besparice nije izlazila van pa me doživljavala kao apostola zabave. Cijelo vrijeme sam znao da će to trajati sve dok se ne izvuče iz gliba. I loših veza. Ali svejedno sam je redovito posjećivao nenajavljen.
Ponudila mi je da sjednem u škripavi drveni stolac.
- Ajme!, bacila se na CD poput vjeverice.
Svaki put sam je iznenadio novom kompilacijom. Dijelili smo sličan glazbeni ukus s tom razlikom što sam se pred njom mogao razmetati poznavanjem određenih žanrova i izvođača za koje nikada nije čula.
Uvijek sam joj spržio petnaestak pjesama bez popisa izvođača i na CD-u ispisao naziv pjesme koja bi u tom trenutku najbolje odgovarala konceptu kompilacije. Nešto poput glavnog hita albuma koji bendovi objave kao singlicu. Ali ovdje nije bila riječ o hitu, ovdje je bila riječ o priči koju bih biranim ritmovima doveo do vrhunca.
Magda bi pustila CD i pokušavala odgonetnuti izvođača dok bih se podlo smješkao. To pogađanje je bilo nešto poput domaće zadaće, obaveze da će kao vrijedna učenica do našeg sljedećeg susreta ispisati na prazan omot imena bendova i pjesama.
Noćas je na CD-u pisalo „Here come the bastards“. Već nakon prve pjesme shvatio sam da joj se sviđa. Odjednom je stišala glazbu i oprezno me zapitala
- Što ćeš sad bez posla?
- Pržit ću ti CD-e.
Osmjehnula se i otrčala u kuhinju.
- Znaš šta mi se danas dogodilo?
Počela je pričati kako ju je danas posjetila frendica Ivana koja čita iz taloga kave. Jednom sam upoznao Ivanu u prolazu na trgu. Sjedile su na kavi. Ona je bila Magdina kolegica s faksa koja je silne sate ispijanja kave pretvorila u mističnu vještinu predviđanja budućnosti. Prava budućnost se skrivala u turskoj kavi dok je espresso bio samo uvertira u svijet tajni. Tragovi espressa na rubovima šalice bili su dovoljni da razbuktaju maštu sugovornice, u tolikoj mjeri da je ova pozove na pravu seansu gatanja iz gustog taloga kave. Ivana je na taj način stekla mnogo prijateljica, a istodobno je doznala mnogo povjerljivih informacija o svojim kolegicama s faksa koje su joj se povjeravale u trenutcima opčinjenosti tim jeftinim iluzionizmom.
Ivana je danas kao i obično počela raspredati kako je kod pristavljanja kave važno da voda dobro proključa, zatim se doda šećer i pusti da odstoji kako bi se spriječilo izlijevanje. Za pravi talog u džezvu treba dodati osam žlica kave koja se mora nadignuti pet centimetara.
Ivana je sjela u kuhinju i izvukla šalicu s motivom "Plesa mrtvaca" u Beramu, teatralnom šalicom koja nikada ne griješi. Tim je rekvizitom podizala napetost u prostoriji i svojoj predstavi davala dodatnu važnost. Magda je njihove susrete doživljavala kao zafrkanciju i predah od napornog učenja, ali je negdje duboko u sebi sa strahopoštovanjem gledala na stvari koje se tiču njene budućnosti. Gatara je najprije u obrisu taloga ugledala oblak na što se Magda iznenađeno nadovezala. Baš ju je jutros u gradu zasjenio jedan purpurni oblak koji joj se svaki čas trebao sručiti na glavu. Dok je Ivana likovala zbog svoje nepogrješivosti na balkon se nasadio masni purpurni oblak koji je lijeno promatrao njihov ritual. Ivana je vrišteći šmugnula u zahod.
- Jedva sam je nagovorila da iziđe. Još je rekla da nikada više neće gatati., smijala se Magda svojm djetinjim sopranom.
Zanimljiv slijed slučajnosti, pomislih. Bilo bi lijepo putovati na purpurnom oblaku. I pišati po usijanom gradu. Skriven kao kopile u ritmu basa.
Post je objavljen 03.09.2009. u 12:31 sati.