- Lauri, možda ti i ne osjećaš ono što i ja, ali moraš ovo da znaš, prije no što se nešto desi sa mnom, a znam da hoće.
Nešto u tebi me je privuklo, neka nevidljiva sila. I zlo je počelo.
Tvoj slatki otrov me omamio i pala sam pod tvoju kontrolu.
Dala sve samo da budem s tobom. Gotovo postala jedna od vas…
Nešto je bilo što sam vidjela u tebi…točnije, osjetila.
Uživala u svakom tvom pogledu, dodiru i trenu kada ti se riječ prolomi prostorom. No s vremenom, shvatila sam polako kakav si čovjek zapravo (ako si čovjek uopće).
Vidiš li? Ne. Nije me bilo briga za ono što druge jest. Da si ti čudovište bez srca. Ali bio si moje čudovište, predala sam se kako samo djevojka dečku može i srce je bilo u tvojim rukama.
No istina se nadzirala u tvojim očima, jednostavno se ulijevala u moju krv. Uvukao si mi se pod kožu i počeo teći venama. U onaj tren kada sam dodirnula tvoje usne svojima, bile su tako užasno hladne. Gotovo smrznute. I ja..
-Rose, izvini ja...Ja moram ići. -rekao je ostavljajući me samu u sredini šume.
Možda posljednji put, pogledala sam ga preko ramena, dok je iščezavao u grlu ove šume.. Ne, nije mi ništa drugo preostajalo nego da legnem na tanku dekicu i čekam bolji dan, bolje sutra .
***
Oh, vidim i vi ste budni, Rose, kako si spavala?.
-Oh, da. Ma odlično, usput, veliko hvala na dekici.
-Nema na čemu, dušo, jednostavno, znam se brinuti za druge. posebno, meni jako drage osobe.
-Ma naravno, vidim. -odvratila sam joj.
-Dosta priče, hajde, čekaju nas..-reče Valo ustajući iz, moglo bi se reći, jako udobne vreće za spavanje.
-Kuda ? .Tko nas čeka ? -upitala sam, neočekujući odgovor ko i obično.
-Coprnice, požuri !-reče Valo uzimajući neki crni povez iz kovčega.
-Coprnice ? Tko su dovraga coprnice ? -rekla sam skeptično.
-Ti ne znaš tko su coprnice, pa dušo, ne moraš se praviti, ti si jedna od njih, zato ćeš imati poseban tretman.-rekla je Ivonne sa istim donedavnim zločestim smješkom na licu. Znala sam, ne sluti mi dobro..
-Rose, molim te, dođi ovamo.-rekao je Valo .
-Ne, nema potrebe, vjerujte joj ! .-reče Lauri. Da li on to mene brani, ili si umišljam.
-Lauri, odstupi, valjda znam što radim, nije prvi put.
Prišla sam sa toliko bojaznosti, dok je Valo u ruci držao crni povez. Zatim me pogledao sa lažnim osmjehom, te počeo privezivati crni povez preko mojih očiju.
-Dovraga čemu ovo sve ?-pitala sam.
-Šuti ! -reče Valo, stezajući povez i više no što "bi trebao".
Uzdahnula sam polako, vidjevši da mi nema druge.
-Lauri, odvedi Rose do kočije i sačekajte mene i Ivonne, imamo još posla za uraditi.
Umjesto odgovora Lauri pogleda u mene i pomalo grubo me uhvati za lakat, što mi i nije godilo, barem nakon svega.
***
-Rose, evo nas pred kočijom, stepenice, pa...-rekao je Lauri.
Nisam odgovorila, nego mrsko odmarširala uz stepenice.
-Dalje ćeš sama, ja ne idem, ne smijem ti još skinuti povez, čekaj Ivonnu .
-Svejedno..
-Rose, nadam se da ćemo se ponovno vidjeti, znaš..
-Da, Lauri, i ja se toplo nadam. Zbogom.
Nisam dobila odgovor. Sve što sam čula bili su koraci, da li njegovi ili nečiji, ali znala sam da je otišao.
**
-Dušo, jesi li se smjestila? -pitala je ivonne.
-Oh, da, no, povez ?
-Čekaj, nemoj biti nestrpljiva..-začula sam lažni hihot, kao i uvijek.
***
-Evo, Rose.-rekla je Ivonne napokon skidajući mi povez sa već umornih očiju.
-Zahvaljujem, nego. Kuda sad da idem ?
-Čekaj druge coprnice, a kasnije će ti doći drugi prijevoz.
-Ah, divota. -prevrnula sam očima osvrčući se okolo, tražući te coprnice. Dok sam se okrenula . U tren oka, Ivonne je odjednom nestala zajedno sa kočijom i svojim prepoznatljivim hihotom .
Misli su mi kružile kroz polusan, šuljale se mojim mozgom, da bi ga sjetile što je bolno i gorko i još više oslabile moje ubijene snage . Prava slika na smrt ranjenog srca.
Noć je mrka i olujna .Crnim oblacima šaraju žarke munje i grmljavina koja tutnji u ovom bezdanu .
Znam, od onoga što se desilo sa Laurijem ,promijenila sam se . Stvorila sam si sudbinu ulazeći u ovu šumu . Po prvi put osjećam odraze unutrašnjeg trijumfa koji blistaju u mojim očima i daju neku mramornu mekoću i toplinu mom licu čak u ovoj hladnoj beskrajnoj noći. .
Misli mi prekide neka djevojka, pretpostavljam da je i ona coprnica, navodno , kao ja .
Odlučila sam joj se prva javiti da što više saznam o ovome.
-I ti čekaš druge coprnice ?
-Ah, ne ! –odvrati djevojka dok joj je pogled nemirno lutao po ovim grmovima koji su nas okruživali .
-Nego ?
-Nisam se ni predstavila, ja sam Ripley Rose, nego Molim Vas –prošapće ona povjerljivo –recite mi istinu, jesam li ja coprnica ?
Doduše, mene je pitanje jako iznenadilo, ali sam to prikrila . Bila sam uvjerena da je djevojka nečiji uhoda, premda mi se za to činila jako smetena.
-Kakva coprnica dovraga ? –odvratila sam –Ma za to, iskreno, nikad nisam ni čula .
-Nisi ? –Ripleyino se lice se snuždi, a iz glasa joj proviri duboko razočarenje.
-A ni vi niste coprnica ? –upita ova još zbunjenije .
- Što ti pada na um ?
-Meni se činilo kad sam vas vidjela da ste coprnica, ako smijem primjetiti, tako izgledate.
- A zašto to tebe i zanima ?
Djevojka počne uzbuđeno gužvati haljinu .Onda najednom stade plakati .
-Što ti je, zašto plačeš, pobogu ?
-Vi ćete me sigurno odati .
-Što bih te odala ? Ja te ni ne poznam.
-Vi ćete reći mom bratu Valou da sam ovdje i pitala za vas .Ja sam mislila sigurno da ste vi coprnica, pa sam htjela...
-Reci šta si htjela ! Kunem se, neću te nikome odati .
Zakletva je očito djelovala na Ripley i ona plačući prošapće
-Htjela sam vas pitati kako bih i ja mogla postati coprnica ?
To me pitanje silno iznenadi, a Ripleyino ponašanje izbrisalo je svaku sumnju da je neka uhoda i potaklo moju znatiželju šta zapravo želi .
-Zar bi ti zaista htjela postati vještica ?
-Vrlo rado. . Svake noći dolaze k meni vragovi i plešu oko mog kreveta , a svi su tako lijepi i mladi . Ali kad bih htjela ustati da odem s njima, oni pobjegnu.
-A zašto bježe ?
-Zato što još nisam zapisana u ceh . A ne znam gdje se to upisuje zato sam htjela pitati vas kako da to učinim .
-Reci mi zašto bi ti htjela postati vještica ?
-Jer one ne moraju ništa raditi, imaju puno novca i onda im je lijepo . Svakog tjedna imaju gozbu na Petenhamu . a svaka ima i vraga za sebe . To mora da je puno ljepše nego imati pravog dečka .
U taj čas, kroz sivo predvečerje provlačio se zvuk zvona Tornja sv. Gomorra .
Obadvije smo se šuteći gledale dok nadjednom Ripley prozbori :
-Napokon . Dolaze !
Post je objavljen 02.09.2009. u 15:17 sati.