PRAZNO I PUNO
Divni Stranac stavi ruke za leđa, i reče dječaku:
“Kaži, koju ćeš ruku. Jedna je prazna, druga puna”.
“Oh”, zabrinu se dječak. “Plašim se birati. Što će biti ako izaberem praznu”?
“Ništa, bit će prazna ruka”.
Onda dječak zatvori oči, okrene se nekoliko puta oko sebe, i dotakne prstom jednu Strančevu ruku. Ruka izađe iza leđa, otvori se, pokaza se prazan dlan.
“Gle, izabrao sam praznu”, razočarano će dječak. “Takav će mi biti život: prazan”.
Izađe iza leđa i druga Strančeva ruka. Pođe prema dječaku, otvori se: pokaza se i opet prazan dlan.
“Zar su obje prazne”? u čudu će dječak.
“Rekao sam da je jedna puna, druga prazna. Ali ti ne razlikuješ jednu od druge. U tomu je stvar – što ih ti ne razlikuješ. Da, ponekad je dobro ne znati što smo zapravo izabrali“.
Nagne se povjerljivo prema dječaku, i šapne:
“Reći ću ti jednu tajnu. Ni Ja ih ne razlikujem”.
Može Mu se...
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)
Post je objavljen 02.09.2009. u 05:47 sati.