Duhovitost se odlično slaže s duhovnošću, a smijeh sa radošću -"velikom tajnom kršćanstva". Međutim, kao što piše dBm u komentaru dolje, treba razlikovati smijeh od smijeha... Evo što o tome kaže C.S. Lewis u svom remek-djelu "Pisma starijeg đavla mlađem" (naravno, na usta đavla Screwtape-a):
Ja dijelim razloge ljudskog smijeha na: radost, šalu, pravi vic i podsmijeh. Radost ćeš naći kod prijatelja i osoba koje se vole kad zajedno sjede u blagdansko predvečerje. Odrasli trebaju obično bilo kakav povod da se šale. No, lakoća s kojom i najmanja dosjetka u takvim prilikama izaziva smijeh pokazuje da ona nije pravi uzrok smijeha. Pravi uzrok nam je nepoznat. Nešto slično izražava se u velikom dijelu one grozomorne umjetnosti koju ljudi nazivaju glazba. I nešto vrlo slično događa se u nebu — besmisleno uzdizanje u ritmu nebeskog doživljaja — za nas posve neshvatljivo. Smijeh takve vrste ništa nam ne koristi i treba ga uvijek potiskivati. Usput napominjem da je ta pojava po sebi odvratna i izravna povreda smisla za stvarnost, dostojanstva i strogosti pakla.
Šala je vrlo srodna radosti. Ona je vrsta ushićenja i odgovara čovjekovoj sklonosti za igru. Nama jako malo koristi. Doduše, može tu i tamo koristiti kako bi ljude udaljila od onoga što bi oni po želji Neprijatelja trebali osjećati ili činiti. Ali po sebi šala ima potpuno nepoželjne tendencije: ona pospješuje dobrotu, hrabrost, zadovoljstva i mnoga druga zla.
Pravi vic, međutim, koji nastaje nenadanim zapažanjem izvjesnih neusklađenosti, područje je koje mnogo više obećava. Ne mislim u prvom redu na nedolične, bestidne viceve, iako oni kod napasnika drugog reda visoko kotiraju, ali su konačni učinci često razočaravajući. U stvarnosti ljudi se, s obzirom na to, prilično jasno dijele u dvije skupine. Za jedne »ni jedna strast nije tako ozbiljna kao požuda«, i nečedna priča za njih prestaje biti smiješna u onoj mjeri u kojoj izaziva pohotnost koja poprima komično-šaljive oblike. Zatim postoje drugi kod kojih se smijeh i požuda javljaju istodobno i zbog istih stvari. Ako tvoj čovjek pripada prvoj skupini, bestidni humor neće ti pomoći. /cut/
Podsmijeh je najbolji od svega. Ponajprije, on je vrlo ekonomičan. Samo duhovitom čovjeku uspijeva prava šala na račun vrline ili nečeg drugog, dok naprotiv vrlinu svatko može povući u podsmijeh. Među podsmješljivim ljudima sve izgleda kao vic. Doduše, nitko od njih ne stvara istinski vic, ali svako ozbiljno pitanje tako zahvaćaju da ga uzimaju sa smiješne strane. Ustali li se običaj podsmjehivanja, stvara se oko čovjeka najneprodorniji oklop protiv Neprijatelja koji poznajem. A zadovoljstvo podsmijeha je potpuno lišeno opasnosti koje inače postoje kao uzroci smijeha. Podsmijeh je tisuću milja daleko od radosti; on ubija duh umjesto da ga oštri i ne izaziva nikakvu naklonost među onima koji su uobičajili tu naviku.
Post je objavljen 01.09.2009. u 15:30 sati.