A na ono nešto nikad se ne mora,
u usporenom prikazu premotanih istina
ispred ogledala očiju,
smjer uperenog prsta i dubokog osmijeha.
Želiš li više od svega
pretvoriti laž u istinu,naći točku u zraku,
igrati se tajnih vrata izgubljene sobe.
Pokaži mi sliku opet
da se prisjetim uspomena pod ključem,
da svjedočim zlu u meni,
i sad znam, puštaš me da gorim.
Dvije kazaljke koje zapovijedaju životom,
simboli dviju strana,
brojevi sekundi u vječnosti.
Odsviraj mi bol,
gledaj u druge,dok ja čekam
napravi me onim od čega sam nastao.
Post je objavljen 01.09.2009. u 13:27 sati.