Marketing
Hanžek, skok, slika,loša organizacija i pokoji autogram
Moj post o Grand Prixu u Zagrebu je trebao ići otprilike ovako:
“Gee, koja ludnica!!!! Super je bilo! Blanka je skočila nebu pod oblake. A Onaj Jamajkanac, kak je doooobar! 100 m prepone fenomenalno smo vidjeli! Žene su bile veličanstvene u trčanju. Troskok eeeeeeeeeeee ta Gay je stvarno ono-svaka čast. Ajd jedino kladivo nismo vidjeli i kuglu kak spada ali ma nema veze glavno da smo vidjeli našu Blanku kak skakuće! Ma da ste bar to vidjeli!!! Ma bilo je SAVRŠENOOOOO!!!!!!”
No nažalost moj post neće tako ići.
Moj post će ići nekako otprilike ovako:
Jučer se održao još jedan IAAF Grand Prix-Hanžek memorial u Zagrebu. 58-i po redu.
Dan je bio lijep i sunčan i baš kako bismo rekli taman za jedan takav događaj.
Početak manifestacije bio je zakazan za 17:30 no kako je radni dan u to vrijeme nismo mogli doći pa smo (Veliki, njegova druga polovica i moi) došli tek oko 18:10.
I tu je sve palo u vodu.
Na ulazu nam ponište karte i uđemo bez problema gledajući one koji karte nemaju i koji čekaju s druge strane ograde da ih zaštitari puste unutra.
Navodno oni bez karata ulaze na stadion nakon što svi sa kartama uđu.
Dolazimo do jednog prolaza i gledamo kako da se prebacimo do tribina za koje smo imali karte. Naravno radilo se o zapadnim tribinama :)
Nitko nije bio veseliji od mene što ove godine smo imali karte za zapad jer se sa zapada sve,ali ama baš sve vidi.
Prvi striček zaštitar kaže da za zapad moramo ići na drugi ulaz. Krenuli mi tamo kada hopla-stani!
Zaštitar nas ne pušta. Kažem mu da imamo karte za zapadnu tribinu.On kaže nemože. Ja kažem ali imamo karte. On kaže pokaži. Ja mu pokažem. On kaže nemože. Zašto? Nema mjesta. Upitnik nad mojom glavom. Kak nema mjesta ako ja imam svoju kartu!?
Kažem mu da nas ujak čeka na zapadnoj tribini i da nam čuva tri mjesta jer smo se malo prije čuli. On kaže nemože nema mjesta. I usput naravno propušta druge ljude ali mi stojimo iza ograde i ne mičemo se.
Došlo mi je da izazovem odmah skandal!
Vraćamo se do prvog zaštitara, prolazimo ga i idemo prema otvoru u ogradi-kud svi tud i mi. I opet hopla-stani ovo nije prolaz. I opet ista priča-mi imamo karte za zapad, nama se čuvaju mjesta, zašto nemožemo otići na zapad?
Zaštitar kaže-nema mjesta! Sad več vidno izžifcirana mu ponavlajm svu priču ujedno gledajući prema zapadu na kojem se vidi barem 20-ak praznih stolica!Ne, nemože, smjestite se na ovoj tribini.
Sjever???? Tjerate me na sjever????????????? Pa od tud ne vidim ama baš ništa!!!!
Bjesna zovem ujaka i on se čudi što nas ne puštaju jer mjesta za sjedenje još ima.
Sjeverna tribina ili kako god da ju zvali je najlošija tribina koja valjda postoji. Em se ništa ne vidi, em se ništa ne čuje, em smo se glupo osjećali jer naša mjesta na zapadu koja su nam bila osigurana kartama su zauzeli valjda prijatelji zaštitara koji su mogli uči a mi sa kartama nismo.
Da ne pričam da postoji rupa u vratima na ogradi koju nitko nije čuvao a koja vodi gle čuda na zapad(!!!) i gdj su ljudi lijepo ulazili BEZ karta a mi SA kartama nismo.
Evo što smo mi vidjeli:
“Pogled” prema skoku u vis-zumirano sa sjevera.
I onda smo vidjeli svu ljepotu i nepravednost zapadne tribine.
Em što sa zapada se vidio svaki start, em je teren pregledan, em je razglas na zapadu i još i veliki ekran je okrenut na zapad pa oni koji ne žele buljiti na teren mogu sve uvečano vidjeti na ekranu.
Ostale tribine su potpuno zakinute.
Razglas je bio tako loš da jedinu stvar koju smo uspjeli razaznat je bilo Blanka Vlašić ali visinu koju je skakala nismo uspjeli.
Sve u svemu razočarala me organizacija Grand Prixa i iako je ovaj puta stadion bio dupkom pun ipak bih apelirala na organizatore da slijedeću godinu porade na razglasu, da dodaju još koji ekran pa da i druge tribine mogu vidjeti što se dešava na terenu a ne samo nagađati, da zaštitari ne puštaju ljude sa kartama za istok na zapad ili one bez karata i svoje prijatelje a ljude koji imaju kartu izvise (da li je moguće da su dali više karata za zapad nego što ima mjesta??), da pripaze na padobrance kroz ograde koji ”kradu” mjesta.
Jedino što smo sa svojih mjesta uspjeli vidjet su bili bacači kugle i možda bismo vidjeli troskokaše i semafor za njihove rezultate da neki pametljaković nije postavio stativ i kameru ispred ekrana! Zar nije mogao metar lijevo ili desno?
No sve u svemu-Blanka je bila ODLIČNA!!!! I bilo mi je žao što nije uspjela preskočiti 2,10 jer to na domaćem terenu bi bilo kao šlag na maline!
Pljeskali smo u njenom ritmu, plejskali smo oduševljeno nakon svakog skoka,. Vriskali smo nakon 2,08 i šutjeli skoro pa bez daha kad se pripremala na 2,10.
Kako kaže Veliki-ona je prema drugima u tom sportu vanzemaljka!
Šećer na kraju cijelog memorijala bilo je naganjanje autograma ;)
Pobrala sam 6 autograma i nekoliko slika.
Slikala sam se sa bacačima kugle- Taylor Daniel,Armstrong Dylan i Cantwell Christianom. Dečki su fenomenalni!
Uletila sam im sa bilježnicom i zamolila za autogram, zašprehavala ih kak smo ih gledali i kak su bili fenomenalni (ajd morala sam izvuč autograme i sliku) i na kraju se stala između njih i slikala se. Dečki su me zagrlli i slikica je pala :))))))) Osjećala sam se taaaaaaaaaaak mršavo među njima-LOL-dečki su OGROMNI!
Uspjela sam nabaviti autogram i od Gay Mabel (1. mjesto u troskoku) koju sam totalka zbunila.
Naime prišla sam joj i pitala da li mogu dobiti autogram i rekla je da nema problema. Pitala sam ju da li ju mogu fotkati,rekla je yes. Nakon minutu uletavam ponovno i pitam da li se mogu ovaj put i ja slikat s njom. Ona me zbunjeno pogledala, ja joj ponovila pitanje i kaže ona ok, nema problema.
I žemska me zagrli, nasmiješi se i voila imam sliku sa pobjedenicom! Not bad ;)
Autogram i fotka je stigla i od jednog jamajkanca čije ime ne znam (pomoć???)
i autogram (nažalost bez slike-fotić ostao kod Velikog) od Phillips Richarda (110 prepone-7.mjesto).
Doma sam otišla sva hepi zbog autograma i slika ali nažalost nit to nije umanjilo razočaranje sa lošom organizacijom.
Nadam se da će slijedeće godine biti bolje.
Post je objavljen 01.09.2009. u 10:24 sati.