Eto me, dragi moji, nakon poduže stanke ugodno i savršeno isprepletene izležavanjima na suncu, rolanjima po čarobnoj šetnici uz Dravu, dugim vožnjama biciklom, druženjima s prijeteljima uz grickanja pršuta i dinja, čitanjima, te raznim drugim mozgolješkarenjima, ali, bogme, i poslovima na i oko ljubljene nam vikendice. A ako su vas sada kojim slučajem, zbog sveg ovog mog hedonizma, slučajno obuzeli negativni osjećaji tipa "Vidi ti nju"!, dopustite mi da vam samo na kratko pojasnim situaciju na svom terenu! :) Naime, godišnji odmori na fakultetu traju koliko i svi drugi, u mom slučaju točno 26 dana, ali kolovoz, hoćeš-nećeš, uvijek ostaje vrijeme "lovostaje". Naime, studenata još uvijek nema, ispitni rokovi kreću tek za koji dan, a nastava... Nastava će morati pričekati prve dane listopada. Takvo činjenično stanje bilo je dodatno začinjeno i mojom čvrstom odlukom da se dobro naoružam energijom kako bih što spremnija dočekala eventualne "kišne i hladne" jesenske dane. I tako je moje uživanje potrajalo pa mi, što priznajem uz skrušeno kajanje, ovako utransanoj od sveg tog unutarnjeg punjenja baterija, nije bilo lako ponovno početi. Ma, da nije bilo svih vas, koji ste me ovako odano čekali i zvali... Da nije bilo vas i vaših stvarnih imena (nickova), priča, sudbina, emocija,.. tada bi se vjerojatno moj posljednji post pretvorio u moju završnu repliku. Međutim, vi ste i ne znajući bili magnet koji me nevidljivom snagom svojih silnica povukao natrag u svoje polje. I tako sam, eto, odlučila ostati članom ove naše neobične, ali divne blogerske obitelji te vam služiti na način i u stilu kako ste to od mene i navikli. Dakle, šećer za kraj:
"Za nekakoga čovjeka se govorilo da je uvijek nesretan i da mu se nikako ne može pomoći. Neki bogataš sažali se nad sudbinom nesretnika te mu odluči ostaviti vreću punu novaca na brvnu preko kojeg je zlosretnik svakog dana prolazio. Međutim, kad se čovjek približio brvi, on pomisli: "Koliko sam već puta prešao preko ove brvi, tko zna bi li mogao preko nje žmireći prijeći," I tako on zažmirivši prijeđe preko brvi i ne primijeti novce koji su ga tamo čekali"
Pođimo dalje svojim putem i otvorimo širom oči. Rješenja su često tamo gdje ih najmanje očekujemo.
Post je objavljen 01.09.2009. u 09:23 sati.