Manjak iluzija
Laku noć!
(koja si ti budala)
Otkopčavam jaknu I zavlačim ruku ispod košulje
(možeš li bez rijeći? ) skuplja mi se slina u ustima; pljujem refleksno. Lipa. Nemaveze noć je, a rasvjeta je narančasta; lipov čaj. ( samo miris samomiris ; vrati ga , budalo.)
Žulja me kamen u potplati. <<<<< dolje, gore dolje gore; pritisak ravno: gore; pritisak dolje (( kost struže po zubu)) neki sitni kamenčić mi je u cipelama. Kako si tak glup da ne možeš izuti cipelu I nastaviti samo s jednom.
Govorio sam šaptao sam; moje stjenke su se mrvile. željan dodira: moja ruka sluša kožu; nesvjesna.
Između koraka nestala je jedna, pa druga. Ostavljao sam za sobom komadiće
I gledam iz (a)sebe
Zapravo me nije briga. Budalo; ispala mi je bila je oštrih bridova I zazvonila je u 11 oštrih zvukova, smanjujući se.!
Padale su s neba a ja sam ih htio uloviti: gole Venere.
Ništa nemam u rukama. Refleksi .tražim , zahtjevam vas. Želim izbaciti. Nebudalo. Natrag u usta, ali one odlaze odlaze u mrak. Tišina oko mene buka.
Boli me oko . zašto me boli oko. Pecka me lijevo oko kad duže ne trepnem, a kad konačno to učinim zaboli me cijela očna šupljina
Nešto sam mogao napraviti nešto je I moglo biti bolje. Nešto sam morao!
A zašto me ponižavaš? Da sam na tvojem mjestu vjerojatno bih učinio isto.
Što da učnim da mi se smiluješ.
Kad bih pokušao objasniti , možda bi bilo bolje.
Osuđujute me. Rekli su vam :ubio je, I ja sam Ubojica. Rekli su vam: pio je , I ja sam Pijanica. Pred tobom više ne stoji čovjek, on je vlastita imenica
Da im I pokušam objasniti…
za što da ti objašnjavam
Osjećam se dobro kad se spoznajem kao dio cjeline. Sretan sam kad je tko od nas sretan; kad priča viceve. Želim I ja pričati; a budući da smo tako povezani, smijemo se zajedno. Sretan sam I želi ispružiti ruke, da mi ona dođe do vršaka prstiju . želiš vode? Molim te, hvala. Trebaš se češće smijati. Sjećaš se kad smo… smeta li ti buka?
Rekao sam ti . postoje. Tu su. Postojali su., živio sam tvoju sreću
Zašto da mi bude stalo , što dobivaš ti od mojeg objašnjenja?!
Apsolutno ništa. Osim gomilice riječi. Da želim olakšanje pustio bih koju tjelesnu tekućinu. Ostavi mi jednu želju:
Pred tobom stoji samo: oči , nos, usta , lice vrat ramena ruke, trup noge( I sve one sitnice koj e ne znam nabrojiti) naposlijetku sam samo oko. Samo oči nos I usta. Što razlikuje dvije očne jabučice?
Formalnosti- nebitne za ovaj pogled. Naposlijetku svi smo isti. Naš se pogled svija stvarajući razlike; moraš mi reći da vidiš da smo jednaki.
Kad bih dovoljno dugo zadržao pažnju na sitnicama sve bi one postajale lijepe; jedna po jedna. A moj mozak to ne bi mogao podnjeti, ne toliku količinu.
Kad me pogledaš kad me gledaš gleda me
Oči ,zadržava se na njima , pa na nosu koži na licu, obrvama- sve jednako
Što me razlikuje od njega, banalnosti, kao što je kut nosa. On I ja smao jednaki. Njegove usne jednake su mojima,ona su : usta. Na svim ljudima usta se razlikuju od nosa
Objasnit ću ti .a tebi to neće ličiti na objašnjenje.
Post je objavljen 31.08.2009. u 21:32 sati.