"Ljudski je život, poštovani čitatelju, borba. Ništa se ne može dobiti, ništa održati a da se ne borimo protiv raspadanja i prolaznosti. Stalno se treba boriti protiv gladi i žeđi, često treba uzeti lijek protiv bolesti, treba se čuvati da ne stradaš u prometnoj nesreći, treba paziti da se ne poderu cipele, treba čuvati odijelo da se prebrzo ne pohaba, treba zaštititi spomenike kulture, treba se čuvati prerane starosti, neprijatelja, insekata, vrućine i zime, treba se boriti protiv neznanja i zaboravljanja, protiv nemarnosti, mržnje, i protiv zloće. Treba graditi prijateljstvo, treba učiti, treba moliti, postiti, činiti pokoru, da bi duhovno bio na visini, drugim riječima treba se svaki dan propinjati naprijed kako bi zaustavio razaranje i gradio novo.
Želiš li samo uživati na zemlji, brzo ćeš doživjeti razočaranje, samosažalijevanje i depresiju. Ne uvidiš li da života nema bez bolesti, teškoća, nevolja, gubitaka, brzo ćeš morati pobjeći u život. Ne prihvatiš li svaki dan svoj križ, bit ćeš nerealan, brzo ćeš pasti i ostati na zemlji.
S krive strane pristupaš životu ako misliš da u njemu trebaš uživati, uspjeti, postati slavan, steći veliko bogatstvo i imati sreću. Veličina ljudskoga života je u borbi i svijesti, da se sve što je vremenito i materijalno razara, ali ostaje vječno ono što si ugradio u materiju, ono što je u tebi, a to je duh. Junaci, ljudi koji su za sobom ostavili velika umjetnička, znanstvena, kulturna, politička i druga djela jesu zapravo jedino realni ljudi. Žalosni i naivni su oni koji sav život utroše na skupljanje blaga, na uživanje. Istina, skupljanje blaga, bogaćenje, rad danju i noću ia smisla ako nam bogaćenje nije cilj. Ako ti je cilj duhovne vrednote u narodu, ako ti je cilj pomoći drugome iz onoga što si skupio, ako učiš danju i noču da bi podijelio blago i spoznaju koju si dobio, onda si zreo čovjek. Skupljati ima smisla samo ako to kaniš dati. Samo ono što si dao, imat ćeš vječno. Ono što si skupio samo za seve, razorit će vrijeme, razorit će bolest i smrt.
Potrebno je svako jutro i svaki trenutak u životu prihvatiti teškoće, nevolje, muke, zadatke i napore koji ti predstoje. Potrebno je svaku večer umornih ruku i temeljito korišteenim umom leći u krevet da bi stekao nove snage za sutrašnje napore. Drukčije rečeno, potrebno je biti športski nastrojen u duhovnom i općeživotnom pogledu. Potrebno je skupljati kondiciju, kako bi mogao križeve pretvarati u nova kulturna djela, u blago za druge, u izgradnju boljeg svijeta. Potrebno je svako jutro početi molitvom, neprestano se povezivati s izvorom svake energije, s Bogom. Potrebno je svaki dan uzeti Sveto Pismo i pročitati riječ koja te ohrabruje i daje snagu za nevolje, gubitke, napore i zaustavljanje raspadanja svijeta. Svaki dan je potrebno pročitati neku rečenicu, dobru knjigu, svaki dan čuti savjet mudrog čovjeka, svaki dan se zagledati u Kristov križ i prihvatiti vlastiti.
Život je lijep, provedeš li ga u naporu i radu, razmišljanju i novim inicijativama. Život je prekrasan kad ga upotrijebiš za druge, nekom obrišeš suzu, imaš nešto darovati, nekoga ohrabriš, nekome pokažeš pravi put. Život je divan ako u djela koja radiš ugradiš duh i ostaviš ga generacijama da crpe snagu iz njega. Križ je znak odvažnosti života i uspjeha. Samo u tom znaku ćeš pobijediti. Neka te blagosloviBog na tvom životnom putu."
Povratak nade, Tomislav Ivančić
Post je objavljen 31.08.2009. u 01:08 sati.